MOŽETE li zamisliti grozotu veću od one kad vam u petak ljubljeni android s kojim dijelite svu sreću i nesreću, postelju, pa čak i jastuk otkaže poslušnost? Jedino gore od toga je da ga za kaznu vratite na tvorničke postavke i bespovratno izbrišete apsolutno sve. Sve od navedenog mi se dogodilo, i to baš u petak. Velika je to trauma, a s neizvjesnošću treba preživjeti do ponedjeljka. Tada android ide doktoru koji će presuditi je li vrijeme za novog, boljeg i pametnijeg druga.
Najednom postaneš nekako usamljen jer nema tog komada plastike da ti u tramvaju pravi društvo. Nema ni fotoaparata, a baš si na eventu koji bi trebalo pofotkati i promovirati po društvenim mrežama. Mislim se kako bi mi teško bilo da sam klasična influencerica. Brzo sam se ispravila. Uopće mi ne bi bilo loše jer bih odmah dobila novi i još bolji mobitel od sponzora. Zapravo, baš šteta što nisam instagramska influencerica. Da mi svatko od onih koji vole komentirati moje literarne uratke samo zaprati društvene mreže, već bi u rukama imala najnoviji i najnabrijaniji mobitel. Ovako lelek i jauci uz mobitel koji podsjeća na novorođenče koje čim ga ispustiš iz ruke zaplače. Moja android bebica ne zaplače, samo se ugasi pa me zovi, piši i traži koliko hoćeš, jedino ti golub pismonoša može pomoći. Kiše ipak nema dovoljno za poruke u boci.
Moram priznati da nisam računala na ovakve simptome apstinencijske krize zbog nefunkcionalnog mobitela, no, eto, naučila sam nešto novo o sebi u ovom komunikacijskom kaosu. Sva pokisla iz izlaska sam se vratila kući izmoždena od restartanja koje sam tijekom dana učinila više od 200 puta te si odlučila priuštiti zasluženi odmor. No kako zaspati bez mobitela kad me već mjesecima uspavljuju glasovi youtubera Sama Vaknina, profesora psihologije, dijagnosticiranog narcisa koji priča o narcističkom poremećaju, ili kakve astroproročice. Baš me zanima kako bi ta objasnila činjenicu da je retrogradni Merkur u moj život stigao ranije i napravio totalni komunikacijski kolaps.
Poprilično van sebe odlučila sam se uspavati pomalo zastarjelom metodom - čitanjem knjige. Uzela sam prvu s hrpe. Knjiga kolumni Daniele Trbović iz 2008. Na prvoj stranici piše posveta: "Vedrani, ljutoj konkurenciji naputak – ČITATI! Hvala, Daniela." Mislim se, Trbovićka je jedna pametna i britka ženska, hajde da vidimo koja je njena tajna i zašto mi poručuje ČITATI velikim štampanim slovima. Moja sociološka deformacija se odmah latila metode analize sadržaja i došla do zaključka da je tajna u kratkim rečenicama. Dužina rečenica prvih SMS-ova i Facebook statusa ispada da je idealna mjera.
Naravno, poremećaj pozornosti koji imam zahvaljujući onom istom pokvarenom androidu zahtijevao je da istovremeno čitam barem dvije knjige. Druga koju sam dohvatila je bila Dnevnik spisateljice Virginije Woolf. Mislim se, evo još jedne velike žene, britkog uma, pera i jezika, ovo ne može biti slučajnost. Knjiga je objavljena kad su već pomrli mnogi od onih koje u svom dnevniku opanjkava. Mislim se što bi bilo da je danas živa i da ovo objavljuje na Indexu. Možda bi postala influencerica pa bi joj se svi ulizivali jer koju god krpu na sebe stavi proda se u tisućama komada ili novaca. O, kako bi je svi glasno voljeli i tiho prezirali i koliko bi tek lažnih prijatelja imala, umjesto da doma samuje s knjigama. Opasno je to. Mislim, knjige. Pogotovo ako su rečenice duge. Poput lasa. Ulove te i stisnu. Mrziš autora. Lakše je nego mrziti sebe. Daniela Trbović je u pravu. Sigurnije je da su rečenice kratke. Kao što vidite, i ja sam napredovala preko vikenda. Rečenice su mi dosta kraće. Baš kao nekoć SMS-ovi. Dok nisu postojale mobilne aplikacije, slova su se štedjela kao kune.
Tko preživi, pisat će. Kratkim rečenicama
Mislim se, dobro ću se navježbati kratkih rečenica u idućih nešto dana dok mi ne poprave android. Kao zamjenu imam takozvani banana-model mobitela s tipkama. Onaj koji je koristio Neo u Matrixu. Uz mobitel sam izgleda i život vratila na tvorničke postavke. Do daljnjeg samo pozivi i kratki SMS-ovi. Fotografije nula bodova, mobilne aplikacije još manje. Nemam živaca niti za instalirati ih, a kamoli koristiti na ovom čudu tehnike.
Uhvatio me pljusak na Trgu. Tramvaji su u zastoju već pola sata. Zvala bih taksi, no moja banana s tipkama nema aplikaciju. Telefonske brojeve ne znam napamet. Nemam ni novca da ga platim. Mogućnost mobilnog bankarstva sam izbrisala vraćajući android na tvorničke postavke. Lova je na krivom računu. PIN ne znam. Izbrisala sam i njega. Kisnemo tako moja banana i ja. Sve skupa je dosta u banani. Tko preživi, pisat će. Kratkim rečenicama.