Svako uvjerenje da se Oscarima nagrađuju najbolji filmovi, redatelji i glumačke izvedbe nestalo je tijekom godina. Iako svaka ceremonija donosi određeni broj ispravnih odluka (nagrade koje se predaju pravim ljudima za filmove koji to zaslužuju), sve češće postoji osjećaj pesimizma uzrokovan poplavom nezasluženih dobitnika.
Oscari su daleko od onoga što tvrde da jesu - slavljenje prošlogodišnje kinematografske ponude. Ali to ne sprječava ljude da sljedećeg jutra pretražuju internet u nadi da ih će možda, samo možda, popis pobjednika impresionirati, a ne razočarati. The Independent donosi 17 filmova koji nisu trebali biti nagrađeni Oscarima.
Genijalni um (2001.)
Genijalni um jedan je od najupečatljivijih dobitnika nagrade za najbolji film u ovom stoljeću. Iako je njegova pobjeda bila iskorak za DreamWorks - film je ovom studiju donio treću pobjedu zaredom - bio je daleko od zasluženog dobitnika, posebno imajući u vidu da je Ron Howard osvojio nagradu za najboljeg redatelja ispred Roberta Altmana i Davida Lyncha za Gosford Park i Mulholland Drive.
Vatrene kočije (1980.)
Iako su Vatrene kočije upravo tip filma koji Akademija obično nagrađuje, činjenica da je pobijedio bila je veliko iznenađenje. Naime, svi su očekivali da će Reds osvojiti glavnu nagradu. Film Warrena Beattyja također je daleko više zaslužio nagradu.
CODA (2021.)
Prva polovica CODA-e vjerojatno je najgorih 45 minuta u bilo kojem filmu koji je ikada osvojio nagradu za najbolji film. Pun je frustrirajućih likova koji čine frustrirajuće radnje, što je neizmjerno frustrirajuće gledati. U drugom dijelu se popravlja, ali prekasno. CODA ima dobre namjere, ali mogao je biti puno bolji. Bio je to sretni dobitnik.
Studengora (2003.)
Studengora je imala sreće jer je bila nominirana u posebno slaboj godini za najbolju sporednu glumicu. Renée Zellweger oporavila se od neuspjeha s Chicagom prethodne godine i neupadljivoj drami priskrbila oznaku "nagrađena Oscarom".
Fatalna nesreća (2004.)
Gledatelji dodjele Oscara navikli su se na neočekivane pobjede, ali nijedna nije bila promašenija nego kada je drama Crash Paula Haggisa pobijedila Ang Leejevu Planinu Brokeback u kategoriji za najbolji film.
Ples s vukovima (1990.)
Nije problem u tome što je Ples s vukovima loš film, nego u tome što je ep Kevina Costnera osvojio ukupno sedam Oscara u istoj godini kada je film Dobri momci bio nominiran. Osvojio je samo jednu nagradu - za najboljeg sporednog glumca nagrađen je Joe Pesci.
Dankinja (2015.)
Izvedba Alicije Vikander u Dankinji nipošto nije slaba, ali nije bila ništa posebno u odnosu na Rooney Maru u filmu Carol Todda Haynesa. Da Tom Hooper nije pobijedio pet godina prije za Kraljev govor, čini se malo vjerojatnim da bi drama pokupila mnogo nominacija, možda čak nijednu.
Idući svojim putem (1944.)
Mjuzikl Idući svojim putem možda je bio najveći kinematografski hit godine, ali sigurno nije bio bolji od klasičnog noira Dvostruka obmana, kojeg je pobijedio u utrci za najbolji film. Zapravo, nije ni blizu najvećem filmu redatelja Lea McCareyja, koji je pobijedio šest godina prije za Strašnu istinu, a ponovno će biti nominiran za Zvona svete Marije dvije godine kasnije.
Grand Hotel (1932.)
Postoji razlog zašto je Grand Hotel jedini film koji je osvojio nagradu za najbolji film a da nije nominiran ni u jednoj drugoj kategoriji. Film vrijedi pogledati, ali ništa više od toga.
Najveća predstava na svijetu (1952.)
Ironično je da je film s riječju "najveći" u naslovu ušao među najgore dobitnike Oscara u povijesti. Najbolji primjer kada je Akademija glasala za spektakl umjesto kvalitete.
Zelena knjiga (2018.)
Za one koji ne mare za dodjele nagrada, Zelena knjiga je popularni film koji se može pohvaliti solidnim izvedbama Vigga Mortensena i Mahershale Alija. Za sve ostale, to je blago razočaranje koje se nekako pojavilo niotkuda da Romi ispred nosa preotme nagradu za najbolji film.
Igra oponašanja (2014.)
Igra oponašanja osvojila je nagradu za najbolji adaptirani scenarij, što nameće pitanje: što je, dovraga, ovaj krajnje prosječan film uopće radio među nominiranima?
Željezna lady (2011.)
Meryl Streep je osvojila dovoljno Oscara da svijet postane svjestan kako je očito jedna od najboljih glumica u povijesti. Njezina nagrada za Željeznu lady ipak je bila jedan Oscar previše. Iako je Viola Davis od tada istupala protiv filma za koji je bila nominirana te godine - Tajni život kućnih pomoćnica - to je bila bolja izvedba.
Moja Afrika (1985.)
Drama Sydneyja Pollacka može se pohvaliti pristojnim izvedbama Meryl Streep i Roberta Redforda, ali traje ponešto predugo. Srećom, glazba Johna Barryja i prekrasan krajolik spašavaju je od toga da bude potpuni gubitak vremena, ali je daleko od toga da bude najbolji film 1985. godine. Od ostalih nominiranih, Svjedok bi bio dostojan pobjednik.
Pijanist (2002.)
Kasnije će biti prihvaćeno da osramoćenom filmskom redatelju Romanu Polanskom ne treba davati priznanja, ali 2003. godine to se još uvijek radilo s Oscarima. Za Pijanista je osvojio nagradu za najbolju režiju, nagradu bez koje bi francusko-poljski redatelj mogao proći.
Mjesto pod suncem (1951.)
Mjesto pod suncem je dobar mali film, ali fini mali filmovi ne bi trebali osvajati Oscare - pogotovo kada se iza njih nađu bolji konkurenti. U ovom slučaju, redatelj George Stevens pobijedio je Johna Hustona (Afrička kraljica), Williama Wylera (Detektivska priča) i Elia Kazana (Tramvaj zvan čežnja).
Zaljubljeni Shakespeare (1998.)
Morate priznati Zaljubljenom Shakespeareu da je savršeno odigrao oskarovsku kampanju, prestigavši ratne favorite Spašavanje vojnika Ryana i Tanku crvenu liniju i osvojio najveću nagradu večeri. Međutim, to ne znači da njegov uspjeh nije bio tek dokaz loše prosudbe Akademije.
Milijunaš s ulice (2008.)
Često je dobro priznati da film nije ni blizu tako dobar kako ste mislili. Nažalost, Milijunaš s ulice je jedan od takvih. Dok je pobjeda nedvojbeno izmamila osmijehe na mnoga lica, njegov uspjeh je potamnio posljednjih godina. Zasluženi pobjednik - Vitez tame - nije čak ni nominiran za najbolji film. Ovaj propust doveo je do toga da je Akademija povećala broj nominiranih za najbolji film.