KAKO kulturni turizam može prkositi dvjema ozbiljnim nepogodama - i covidu-19 i lošim lošem vremenu, ove je godine pokazala ekipa entuzijasta koji početkom kolovoza već godinama organiziraju Last Minute Open Jazz Festival u malom, ali vrlo slikovitom istarskom gradiću Balama.
Dok se veliki koncerti estradnih zvijezda po obali otkazuju, a kao zvučna pozadina po terasama, restoranima, kafićima i konobama duž obale dominiraju radio stanice s olinjalim morskim i tehno hitovima, dvoje zaljubljenika u jazz odlučilo je da, koroni i nevremenu unatoč, neće prekinuti svoju tradiciju druženja za glazbene sladokusce.
Bale su krasan gradić, s tipičnom istarskom arhitekturom koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nisu na moru, no na nekoliko minuta vožnje autom nalazi se kamp i par lijepih plaža. Tijekom jazz festivala ulice oko središnjeg trga posebno prodišu. Iznad svega životom se ispuni ulica u kojoj je jazz konoba Kamene priče. Samo par metara od nje navodno je svojevremeno noćio svjetski poznati ljubavnik Casanova koji je Bale posjetio čak dva puta.
Nakon što oko ponoći na pozornici završi službeni program ozvučen razglasom, svirka ne staje. Do dugo u noć ondje se nastavlja u improviziranim skupinama u koje se uključuju glazbenici što su se ondje zatekli, s pozivnicom ili bez nje. Ondje ima i klavira i basova i gitara.
U inat koroni i nevremenu
No, korona je ove godine organizatorima zamalo pomrsila planove. Gotovo su odustali od festivala.
"Kako je godina krenula u znaku restrikcija i epidemioloških mjera koje su pogodile cijeli svijet, promatrali smo brojne promjene, otkazivanja, odgode u svim segmentima ljudskih aktivnosti. Nema sektora koji nije bio zahvaćen, uz veliki naglasak na one najosjetljivije, o okupljanjima ovisne, a to su turizam i kultura“, priča nam kreativna producentica festivala, inače i sama jazz vokalistica i autorica Melita Lovričević (na slici gore).
Reakcije ljudi na moguće otkazivanje bile su različite, no Lovričević i direktor festivala Tomislav Lovro Pavleka (na slici sasvim dolje, desno), odlučili su pokazati prkos i dokazati da se može napraviti dobar festival i dobra atmosfera, unatoč svim restrikcijama, lošoj vremenskoj prognozi i drastičnom smanjenju inače skromnog budžeta.
„Odlučili smo još jednom napraviti oazu umjetnosti, ljepote i dobre energije“, kaže Pavleka.
Rezultat su dvije večeri glazbene čarolije na Trgu Tomaso Bembo i četiri vrhunska koncerta domaćih glazbenika s internacionalnim karijerama. Matej Meštrović i Borna Šercar, Veja, Melita Lovričević bend te Damir Kukuruzović Django Group pružili su publici željnoj živih doživljaja glazbe iskustvo po kojem se već tradicionalno zna da se od 1. do 4. kolovoza odlazi u Bale, u Kamene priče (pogledajte video dolje).
Improvizatori života
Dvojac je scenu na trgu uredio u skladu s mjerama. Ogradili su prostor u koji je moglo ući samo 80 gledatelja sa stolicama postavljenim na propisanim distancama. Posvuda na ulazima u konobu i gledalište sredstva za dezinfekciju. Konobari s maskama, stolovi s razmakom, sve na otvorenom. Čak i publika koja se okupila izvan ograđenog prostora, formirala je male grupice koje su se držale mjera. Ondje za razularenu, zaparenu, narodnjačku dernjavu i pijano pljuckanje ljudima u lice ionako nitko nikada nije imao entuzijazma.
„Ove godine, radi kiše, program se uklopio u prva dva dana festivala, a u lutanjima od predviđenog programa još lani, do kompletnog otkazivanja početkom godine, te finalne odluke da se priča ipak nastavlja, došli smo jer smo shvatili da ne smijemo razočarati našu vjernu publiku, kaže Lovričević.
Pavleka i Lovričević, koji se rado predstavljaju kao improvizatori života, zajedno s istim suradnicima, već 14 godina, unatoč svim zaprekama, ponajviše manjku razumijevanja i financija, donkihotovski organiziraju festival koji u četiri dana okuplja odlične umjetnike i publiku svih dobnih skupina, kako turiste, tako i domaće.
Putovali su i na Korčulu, i na Lastovo, da bi, kako kažu, zajedno sa svima slavili život onako kako im to ima smisla.
Više od festivala – kulturna scena
Cijela ova priča o glazbi i druženju uz nju počela je u glavi kreativnog tvorca, vlasnika jazz konobe Kamene priče Tomislava Pavleke.
''Primjećujem da nam se kultura i turizam razilaze punim gasom. Vrijeme je da se pozabavimo stvarnim potrebama gostiju, a ne isključivo našim glasačkim tijelom kroz pučka veselja i zabave. Ako želimo napredak u ovom poslu koji se zove kulturni turizam, moramo prvo razmisliti o samom tom terminu. Bale već duže vrijeme dokazuju kako razumiju o čemu se tu radi. Idemo hrabro naprijed i nadam se da sve to što radimo ima smisla“, kaže Pavleka kojeg je za festivala, ali i inače, kad god navratite, moguće vidjeti posvuda – kako nosi stolice za goste, kako im traži mjesta, kako im toči domaću rakiju, reže hranu koju nerijetko, kao pravi domaćin, dijeli uz piće. Zna on goste i osobno povesti svojim autom do plaže, redovno sjeda među njih i međusobno ih upoznaje pa onda opet negdje nestaje, odlazi za neki drugi stol. Tko god zna za festival, zna i za njega, a ondje se po terasama uređenim slikama, kipovima i raslinjem, uz glazbu i piće, dijele i priče ljudi iz svih krajeva svijeta od Aljaske do Australije. Nerijetko čak i van sezone, zimi uz staro istarsko kameno ognjište. Ondje će uz vas ležerno sjesti i bez teatralnog predstavljanja započeti razgovor kakva zvijezda festivala ili jazza generalno kao što je legendarni bubnjar Ratko Divjak. Ili pak neki redatelj ili pisac poznatih, a gdjekad i zabranjivanih djela kao što je Biljana Čakić-Veselič, koja u Bale dolazi već 20 godina ili Pero Kvesić, Tomin prijatelj još iz ere Poleta, Zvečke i Kavkaza.
Kao kod kuće
Prije devet godina Pavleki se pridružila i Lovričević.
''Od prvog dana ovdje se osjećam kao kod kuće, a od brojnih ljudi koje poznajem i ne poznajem čula sam nebrojeno puta kako ponavljaju tu istu. Bale predstavljaju predivan potencijal. No bez ljudi i sadržaja to nikako ne može doći na vidjelo. Ponosna sam i zahvalna našim suradnicima, podršci Ministarstva kulture, lokalne zajednice koja pomaže koliko može da s puno entuzijazma izvodimo godinu za godinom i… sve smo bolji, moram reći, a publika raste zajedno sa nama. Ne želim zvučati pretenciozno, no voljela bih da sa svime što ovdje radimo dižemo svijest o potrebi promišljenih, kulturnijih sadržaja za takvo buduće društvo'', poručila je za kraj Lovričević.