IZ PERSPEKTIVE filmofila, 2011. nije bila pretjerano uspješna godina. Listu deset najboljih filmova godine nikad nije lako sastaviti. Izbor je jednostavno prevelik. Ove godine, međutim, nismo morali pretjerano razmišljati o tome koji naslov izbaciti s liste. Bilo je dovoljno teško pronaći deset naslova koje ćemo uvrstiti.
10. Vrijeme je novac [In Time]
Realno gledajući, "Vrijeme je novac" možda i najmanje zaslužuje mjesto na ovoj listi. Ali odlučili smo ga uvrstiti zbog koncepta kojeg je osmislio briljantni redatelj i scenarist Andrew Niccol, autor nedovoljno hvaljenih "Gattace" i "Gospodara rata". SF s psihološkom dimenzijom definitivno je žanr u kojem se Niccol najbolje osjeća. "Vrijeme je novac" smješten je u blisku budućnost u kojoj je vrijeme doslovno - novac. Sve usluge plaćaju se preostalim vremenom. Kad vam vremena nestane - umirete. Što znači da bogati žive vječno, a siromašni se snalaze kako god znaju. Metafora na koju Niccol puca u sinopsisu možda izgleda plitko, ali zapravo vrlo dobro funkcionira. Nažalost, posvećeno joj je premalo pažnje nauštrb nepotrebnih akcijskih scena, valjda u nadi da će "Vrijeme je novac" postati blockbuster.
9. Zaraza [Contagion]
Bez obzira snima li male "indie" filmove ili velike blockbustere, Steven Soderbergh spada među najbolje (a svakako i među najproduktivnije) režisere koje Hollywood može ponuditi. Ni u 2011. Soderbergh nije izdržao da ne izbaci nekoliko filmova, a najbolji među njima svakako je "Zaraza". Ovaj vrlo dinamični triler na najoriginalniji način do sada tematizira borbu protiv smrtonosne bakterije. Nema trenutka inspiracije koji donosi spas u zadnji čas po "deus ex machina" modelu. Sav fokus bačen je na likove, a to je ono što Soderbergh radi najbolje.
8. Čuvar zakona [The Guard]
Dobra komedija već godinama je vrlo rijedak proizvod. Zbog toga "Čuvar zakona" redatelja Johna Michaela McDonagha predstavlja pravo osvježenje u ovogodišnjoj filmskoj ponudi. "Čuvar zakona" naslanja se na tradiciju "buddy-buddy" akcijskih komedija poput "Smrtonosnog oružja" i "48 sati". Nespojive karaktere koje moraju raditi zajedno ovoga puta odigrali su Brendan Gleeson, u ulozi irskog policajca koji teško kontrolira svoj temperament i Don Cheadle kao agent FBI-ja s "metlom u guzici".
7. Koža u kojoj živim [La piel que habito]
Filmske vizije Pedra Almodovara nikad nisu bile baš sasvim "normalne". Međutim, čini se da genijalni Španjolac svakim filmom ide sve dalje i dalje. Granice morbidnosti Almodovar je još jednom pomaknuo i uratkom "Koža u kojoj živim", koji je u svijet živih vratio i pomalo zaboravljenog Antonija Banderasa. Banderas je hrabro prihvatio ulogu koja je za njegove standarde prilično "pomaknuta": utjelovio je plastičnog kirurga koji, Progonjem tragedijama iz prošlosti, stvara umjetnu kožu koja može podnijeti bilo kakvu vrstu oštećenja. I koju je naumio detaljno "testirati".
6. Harry Potter i Darovi smrti, 2. dio [Harry Potter and the Deathly Hallows Part 2]
Nakon sedam knjiga i osam filmova, napokon je gotovo. Nema više Harryja Pottera. Obožavateljima franšize koju je stvorila J.K. Rowling oproštaj od svog najdražeg junaka zasigurno je teško pao, ali barem je otišao sa stilom. David Yates, režiser koji je Pottera u ruke uzeo od petog nastavka, uspio je nadmašiti čak i Alphonsa Cuarona i Mikea Newella. Atmosfera koju je Yates stvorio u zadnja četiri filma o Harryjevim pustolovinama gledatelja bez imalo truda uvlači u čudnovati svijet čarobnjaka i nevjerojatnih stvorenja koja ga nastanjuju. Moramo priznati, Harry Potter će nam nedostajati.
5. U zaklon [Take Shelter]
"U zaklon" je jako težak film. Možda i najteži koji smo ove godine mogli pogledati. Ali to ne znači da ga možete olako zapostaviti. Jeff Nichols snimio je vrlo mučnu dramu, u kojoj Michael Shannon briljira u ulozi mladog oca i muža Curtisa LaForchea kojeg progone apokaliptične vizije. Dodatan pritisak stvara mu povijest mentalnih problema koja postoji u njegovoj obitelji. No, je li Curtisovo ludilo uvjetovano genetski ili je problem, jednostavno, u njemu?
4. Drvo života [The Tree of Life]
Svaki put kad Terrence Mallick odluči snimiti film, a to se ne događa često, filmofili proglašavaju praznik i drhte od iščekivanja. S dobrim razlogom. Mallick je jedan od najtalentiranijih autora u povijesti američke kinematografije, što je potvrdio i s "Drvom života" - krajnje osobnom i egzistencijalistički kompleksnom pričom o odrastanju u Teksasu pedesetih godina prošlog stoljeća.
3. Vožnja [Drive]
Danac Nicolas Winding Refn, autor kultne trilogije "Diler", "Vožnjom" je uspješno kompletirao tranziciju preko Atlantika. Odiseja je to koja je započeta filmom "Bronson", koji je lansirao karijeru Toma Hardyja. Očito je mladim glumcima suradnja s Refnom najbolji mogući potez: i Hardy i zvijezda "Vožnje" Ryan Gosling danas spadaju u red holivudske elite. Štoviše, Goslingu se zbog uloge u "Vožnji" smiješi i prvi Oscar, što bi mogao biti najveći kompliment koji će Refnov uradak dobiti, kada se zna da se radi o punokrvnom žanrovskom krimiću, kakve Akademija ne favorizira pretjerano.
2. Ponoć u Parizu [Midnight in Paris]
Woody Allen, jedan od najvećih genija američke komedije, odavno je promijenio svoj prepoznatljivi autorski izričaj. Teško bi bilo reći da su njegovi filmovi postali bolji otkad se u njima prestao obračunavati s vlastitim neurozama, ali svakako su postali drugačiji. "Ponoć u Parizu" je "novi Allen" u svom najboljem izdanju. Vrckav, topao, briljantno napisan film Allenova je oda nekim boljim i inspirativnijim vremenima, ali i kritika neizlječive odlike nemirnog ljudskog duha da, fantazirajući o "nečem bolje", propušta ono što već ima.
Oko naslova koji će biti prvi na ovoj listi lomili smo se do samog kraja. Najboljim filmom godine ništa manje nisu zaslužili biti proglašeni "Vožnja" ili "Ponoć u Parizu". Sva tri filma karakteriziraju izvrsna priča, vješto napisani dijalozi i intrigantni likovi. Međutim, "Margin Call" zaslužuje prednost iz istog razloga zbog kojeg smo u 2010. filmom godine proglasili "Društvenu mrežu": najbolje oslikava duh vremena.
"Margin Call" napeti je triler debitantskog redatelja i scenarista J.C. Chandora. Radnja prati 24 sata u životu ključnih ljudi velike američke investicijske banke i njihove postupke od trenutka u kojem im postaje jasno da se sprema financijska kriza neviđenih razmjera. Kriza je to koju su, naravno, sami izazvali i koju svojim idućim postupcima mogu olakšati ili produbiti. Chandoru bi vjerojatno bilo najlakše da je svoje likove, nemilosrdne bankare s Wall Streeta, predstavio kao izrazite negativce. Međutim, on se odlučio za teži put i pokušao surovom kapitalizmu dati ljudsko lice. Kakvo god ono bilo.
1. Margin Call