"U jeku rasprava o raznim vrstama privilegija, od muških na koje je ukazao pokret #MeToo, preko klasnih koje je naglasila pandemija, do rasnih potaknutih pitanjima policijske brutalnosti u SAD-u, čini se da jedna skupina ostaje zanemarena. Riječ je o lijepim ženama i povlasticama koje uživaju zbog svog izgleda. O ovoj je temi posebno neugodno govoriti jer nitko ne želi priznati da možda ima tu privilegiju, kako ne bi ispao narcisoidan, dok je s druge strane bolna i pomisao da od nje nemamo osobne koristi", piše Evie Magazine.
Iako se često kaže da je ljepota subjektivna i da zbog toga privilegija lijepih žena zapravo ne postoji, privlačnost je, slažu se mnogi, relativna samo do određene mjere. Premda svatko od nas ima svoj "tip", velik dio onoga što smatramo fizički privlačnim zapravo je objektivan.
Nova studija psihologa Bastiana Jaegera i njegovih kolega upućuje na to da smo diskriminacije na temelju izgleda, poznate i kao "privilegija ljepote", znatno manje svjesni nego drugih oblika diskriminacije, piše Journal of Personality and Social Psychology.
U prvom dijelu istraživanja proučavalo se kako ljudi procjenjuju pravednost odluka o zapošljavanju kada one očito idu u korist određenim skupinama ljudi. Ukupno 402 odrasle osobe ocjenjivale su pravednost odluka o zapošljavanju u kojima su sudjelovali jednako kvalificirani kandidati, a koji su se razlikovali po spolu, rasi i fizičkoj privlačnosti.
Kada su pri zapošljavanju bili favorizirani isključivo muškarci ili isključivo bijelci, sudionici su taj proces ocijenili izrazito nepravednim. No, kada su prednost imali samo privlačni kandidati, većina to nije smatrala nepravednim ili je nepravdu ocijenila tek neznatnom. Iduća studija, koja je koristila novi set fotografija kandidata s još privlačnijim osobama, ponovila je isti obrazac.
Istraživači su zatim pokušali otkriti zašto je to tako. Gotovo 600 sudionika suočilo se s pristranim odlukama o zapošljavanju te su zamoljeni da opišu što su primijetili. Kada su u odlukama prednost imali muškarci, 65% sudionika spontano je spomenulo rodnu diskriminaciju. Kada su favorizirani bijeli kandidati, 72% ih je ukazalo na rasnu.
No, kada su prednost imali privlačni kandidati, tek je 23% njih uopće spomenulo privlačnost. Naknadna studija pokazala je da se, kada se izričito ukaže na pristranost prema izgledu, ocjene pravednosti naglo smanjuju. Ipak, sudionici su i takve odluke smatrali prihvatljivijima od onih koje se temelje na rasi.
@alex.goldie 3 signs you have pretty privilege
♬ original sound - Alex Goldie
Istraživači su se potom okrenuli pravnom okruženju. U ovom dijelu studije 300 sudionika ocjenjivalo je sudske presude koje su se odnosile na muške optuženike. Optuženici su se razlikovali po rasi i privlačnosti, no opisani su kao podjednako vjerojatno krivi.
Rasno pristrane presude, u kojima su svi osuđenici bili crnci, smatrane su izrazito nepravednima. Međutim, presude u kojima su osuđeni samo neprivlačni optuženici nisu ocijenjene kao manje pravedne od nepristranih presuda. I u ovom slučaju, predrasude na temelju izgleda izazvale su znatno slabiju reakciju.
U završnom dijelu istraživanja, 785 sudionika ocjenjivalo je pravednost odluka o zapošljavanju. Jedne su odluke favorizirale isključivo privlačne kandidate, dok su druge bile uravnotežene. U jednom scenariju, skupina kandidata bila je raznolika po spolu i rasi, kao i u ranijim studijama. U drugom su, međutim, sve kandidatkinje bile bijele žene, čime je rodna i rasna pristranost bila isključena.
@queerpolybabe I USE THE MINOXIDIL PILL NOT TOPICAL! #prettyprivilege #beautystandards #dating #hottake #datingstorytime ♬ original sound - Em
Kada su kandidati bili različitog spola i rase, sudionici su zapošljavanje pristrano prema izgledu ponovno ocijenili jednako pravednim kao i nepristrano zapošljavanje. No, u situaciji gdje su sve kandidatkinje bile bijele žene, zapošljavanje pristrano prema izgledu ocijenjeno je kao znatno manje pravedno od nepristranog.
Sveukupno, istraživački tim tvrdi da prividna tolerancija na pristranost zbog izgleda ne proizlazi iz toga što je ljudi smatraju prihvatljivom, već iz toga što je uopće ne primjećuju. Prilikom procjene je li neka odluka nepravedna, ljudi su skloni usredotočiti se na poznate oblike diskriminacije, poput one na temelju spola i rase.
S druge strane, predrasude na temelju izgleda manje su očekivane pa stoga prolaze neprimijećeno. Zbog toga se može činiti da ljudi prihvaćaju pristrane ishode, čak i ako bi ih inače ocijenili nepravednima, jednostavno zato što ne uspijevaju uočiti da pristranost uopće postoji.