"JA SAM ovisnik o seksu, svaki dan gledam porniće minimalno 20 minuta, mislio sam u početku kako je to dobro jer me oslobađa napetosti, no zapravo sam nakon nekog vremena shvatio da sam zbog toga stalno depresivan. Što je najgore, normalan seks me uopće više ne napaljuje", ničim izazvan mi je jučer priznao vrlo blizak prijatelj.
Budući da je po prirodi otvoren za različite vrste eksperimentiranja, odlučio se priključiti takozvanim nofaperima, odnosno fapstinentima i sad, kako u šali kaže, čeka da mu se produbi glas i stekne nadnaravne moći.
NoFap pokret je 2011. godine osnovao web developer Alexander Rhodes, a cijela priča se bazira na istraživanju koje pokazuje da muškarac, ako se suzdržava od masturbacije samo sedam dana, doživljava i do 145 postotno povećanje razine testosterona. Suzdržavanje od masturbacije, tvrde fapstinenti, poboljšava međuljudske odnose, ali i razvija neke "supermoći".
Broj članova NoFap pokreta se utrostručio u samo nekoliko godina, a demografija im je poprilično raznolika. Ima tu svega, od ateista, preko tantrika, do katoličkih fundamentalista, a pet posto ih čine i žene. Pokret je razvio ogranke u različitim zemljama te ima svoj forum na kojem se dijele iskustva i savjeti, kako bi si uzajamno olakšali apstinencijske krize, no to nije sve. Ovisnost o pornografiji, baš kao i svaka ovisnost, ima dosta ozbiljne posljedice koje itekako utječu na okolinu ovisnika.
Tako je jedna od sekcija foruma posvećena seksualnim disfunkcionalnostima koje su posljedica ovisnosti o pornografiji, među ostalim erektilna disfunkcija i nemogućnost postizanja orgazma za vrijeme "normalnog" seksa.
"Problem mi se na mahove javlja već dvije godine, a dva od tri zadnja puta kada sam pokušao imati seks nisam bio u stanju. Strah me da je pornografija razlog tome. Bojim se da se više nikada neću moći 'normalno' seksati."
"Oporavljao sam se dvije godine i do studenog prošle godine sam mogao imati normalan vaginalni seks sa ženom bez nekih većih poteškoća. Napaljivalo me već i samo ljubljenje, a seks je bio super, no prošlog prosinca stvari su se drastično promijenile. Vratio sam se pornićima i sav moj prijašnji trud je nestao. Samo tako nakon dvije godine truda i rada ponovo ne mogu imati prirodnu erekciju."
Ovo su samo neka od brojnih iskustava s fapstinentskog foruma. Neki od njih pak tvrde kako su nakon apstinencije od porno uradaka i masturbacije doživjeli dramatičnu promjenu samopouzdanja, razine energije, koncentracije, mentalne bistrine, motivacije, emotivne stabilnosti, sreće, ali i seksualne moći te privlačnosti suprotnom spolu.
Iako mnogi zamjeraju pokretu naivan pristup i redukcionizam, zanimljivo je i to što on osim pornografije donekle odbacuje i feministički stav o pornografiji. Naime, radikalne feministkinje su poznati borci protiv pornografije, ne zato što smatraju da je seks kao takav loša stvar, već jer se njome normalizira nasilje nad ženama. Pornografski sadržaji, naime, perpetuiraju odnose u kojima su žene submisivne, a seksualnost više nalikuje na silovanje nego na vođenje ljubavi.
Vlastitu ženu vidi kao objekt
U skladu s tim vrlo je zanimljiv podatak da je među ovisnicima o pornografiji puno onih koje seksualno može uzbuditi jedino gledanje dok drugi muškarac ima odnos s njihovom ženom ili filmova iz tog žanra.
"Postali smo swingeri i puno puta sam je gledao kako se seksa s drugima. Problem je što radije gledam druge dok imaju seks s njom ili pornografiju tog tipa nego što se seksam s njom. A kada se seksamo, moram zamišljati da se upravo seksala s drugim muškarcem kako bih mogao svršiti."
Netko od supatnika s foruma ovom je nofaperu pak objasnio da je problem u tome što vlastitu ženu vidi kao objekt te da možda ne bi bilo zgorega da zbog toga zatraži profesionalnu pomoć.
Nedostatak profesionalne pomoći zapravo je i razlog ove zabrinjavajuće situacije, a to će tek izaći na vidjelo u ćudorednim zemljama poput naše, gdje se seksualni odgoj smatra neprimjerenim pa se mladi, umjesto u školi, educiraju gledanjem pornofilmova.
Učeći seksualnost isključivo kroz pornografiju mnogi i ne razmišljaju o tome da je drugačiji model seksualnosti moguć, ili bolje reći dostatan. Ne govorimo tu nužno o seksu s emocijama i bez njih, već o jednakosti, poštovanju i recipročnoj razmjeni koja ne podrazumijeva nasilje, podčinjavanje i objektivizaciju nijednog partnera.
U toj cijeloj priči ključna su dva pitanja. Koji su to elementi pornografije koji uzbuđuju muškarca i je li perpetuirano nasilje u obliku agresivnog seksa koji ženu svodi na kantu za pražnjenje svojevrstan psihološki transfer. Već ovako na prvu to podsjeća na kakvu odmazdu zbog traume koju je muškarcu načinila majka, bivša ljubav ili neka druga stvarna ili izmišljena žena.
Ideja o dobrobitima koje neizbacivanje sjemena donosi muškarcima nije ništa novo i jedan je od razloga za postojanje celibata u redovničkim redovima različitih religija i sekti. Naravno, postoje i različite tehnike uz pomoć kojih se ta energija transmutira kako ne bi postala smetnja, odnosno kako bi se iskoristila u druge svrhe. No tu već zalazimo u tantričke tehnike, a kako suvremeni muškarci jogu smatraju rezerviranom za žene, ne čudi što ne znaju kako seksualnu energiju iskoristiti za nešto konstruktivno.
Uz to ne treba zaboraviti i da je uvriježeno mišljenje da emotivnost nije odlika muškarca pa je stoga prirodno da ju često negiraju i u potpunosti ignoriraju. Ako je nasilna seksualnost izmaštanog svijeta pornografije jedino što današnjeg muškarca može uzbuditi, a o razlozima zašto je to tako odbija razmišljati, čemu se čuditi masovnim primjerima seksualnog uznemiravanja i silovanjima, koja se vrlo često događaju u krugu obitelji i koja često počini partner.
Aseksualna budućnost
E to je ono zbog čega feministkinje ne vole pornografiju, ali i ono s čime se moraju suočiti i nofaperi žele li trajno imati zdrav seksualni život.
Masturbacija sama po sebi nije problem, pornografija također nužno ne mora biti problem, no ako je podčinjavanje žene jedino što vas može uzbuditi, možda ne bi bilo zgoreg malo razmisliti zašto je to tako. Odnosno, je li moguće uživati u seksu u kojem žena ne vrišti i ne ponaša se kao svinja pred klanje?
U cijeloj ovoj priči ne treba zanemariti ni činjenicu da je velik broj žena o vlastitoj seksualnosti također učio posredstvom pornografije, stoga bi za ovakvu situaciju bilo zaista pogrešno kriviti samo muškarce. No s obzirom na poprilično poražavajuću statistiku i broj fapstinenata, možemo jedino zaključiti kako je uvođenje seksualnog odgoja u škole najmanje što možemo učiniti za nove generacije jer istraživanja pokazuju da su već i ovako poprilično aseksualne.