LUKA NIŽETIĆ ove jeseni priprema veliki koncert u zagrebačkoj Tvornici kojim će obilježiti skoro 20 godina karijere. Ljeto će provesti u Komiži, gdje ima veoma uspješan restoran Fabriku, a zatim s još 14 kolega glazbenika u Zagreb donijeti scenski spektakl uz zvukove Dalmacije.
Razgovarali smo s Lukom o glazbi, ugostiteljstvu, hrani, ali i privatnom životu. Dotaknuli smo se i njegovog odnosa s Blankom Vlašić koji se ovih dana ponovno našao u fokusu javnosti.
Dugo planiram ovaj koncert, čekali smo pravi trenutak, da prođe korona, završimo snimanje albuma, tako da se listopad pokazao idealnim terminom. Tu je već skoro i 20 godina karijere, mada ne volim obljetnice, jubileje, okrugle brojke, al, eto, i to se poklopilo pa neka se proslavi i ta brojka.
Branimir Mihaljević, moj autor i producent, bit će zadužen za zvučnu sliku koncerta gdje će neke pjesme dobiti i novo aranžmansko ruho. Imat ću i gostujuće glazbenike, pravi orkestar za radost i veselje. Bit će to presjek mog dosadašnjeg glazbenog opusa, 28.10 u Tvornici kulture ujedinit ću zvuk Dalmacije, etna i južnjačkog popa, modernog s tradicionalnim, klape i romskog orkestra, ritma i melankolije, svega što je bio i je moj glazbeni identitet.
Kao u i svemu što čovjek radi u životu, najvažnije je da voliš ono što radiš. Već devet godina imam uhodanu ekipu pa nas dvije godine pandemije nisu previše poremetile, a i Komiža je Bogom dana lokacija na kojoj ljudi nalaze svoj mir, bijeg i "izolaciju" od ostalog svijeta.
Ove godine smo se vratili na postavke prije pandemije, krenuli smo s radom 1.5. i, prema prvim brojkama, više smo nego zadovoljni. Ne dovodimo se u situaciju da nas nešto iznenadi, u ovom poslu naučio sam da je dobra priprema i planiranje na vrijeme temelj dobrog poslovanja.
Ljubav dolazi iz obitelji, moja mater je umjetnica u kužini tako da smo moja sestra Petra i ja kroz cili život imali idealnog mentora. Na našem stolu se uglavnom nađe mediteranska spiza, no ono što me najviše može razveseliti, još od malih nogu, je tjestenina, njoki, znači mogao bih se udaviti od njih koliko ih mogu pojesti.
Nemam sad neki najdraži recept, volim jednostavna jela i da ne treba tri ure stajati za špaherom, tu sam tipični Dalmatinac.
Prijateljstva iz djetinjstva ostaju za cili život, uvijek nam je drago kad se sretnemo, ako se nađe vremena, popijemo kavu, al svakoga od nas je život odveo u nekom drugom smjeru i raduje me da je sretna.
Živimo u 21. stoljeću, gdje nam je cijeli svijet preko mobilnog ekrana na dlanu, dovoljno da klikneš i uvjeriš se kako smo svi sazdani od iste materije, krvi i mesa, da smo svi jednaki, s istim pravom na slobodu i izbor. Samo ću reći: Ljudi, živite svoje živote i pustite druge da žive.
Nisam toliko dugo boravio u Americi da bih mogao napraviti neke usporedbe. Moja sestra je predivna majka i vrlo je posvećena odgoju malih mangupa. Koliko sam primjetio, kod nje nema dizanja glasa, nervoze, svi se problemi, suze, dječje šize rješavaju mirnim tonom, nema panike ako dica padnu, puno se s njima razgovara i dopušta da otkrivaju svijet na svoj način bez ikakvog nametanja.
Koncerti su se naredali, što je super jer smo na to čekali kroz ove dvije pandemijske godine. Sviram od Vukovara do Brača, čemu se itekako radujem, iza mene su već nastupi pred predivnom publikom u Daruvaru, Sunji i Bilju. Još uvijek volim kombi vožnje s mojim bendom, susrete s fanovima i upoznavanja s novim ljudima, lijepe se uspomene događaju i baš je kako triba biti.
U lipnju mi se vraća sestra s obitelji iz Amerike pa ću sigurno planirati što više druženja i s mojim najdražim nećacima Jozom i Milom. Baza mi je u Komiži, tako da će ostati i vrimena za ronjenje i bijeg u tišinu, a početkom rujna slijedi povratak u Zagreb i pripreme za zagrebački koncert, izlazak šestog studijskog albuma, a u pripremi su i nove pjesme.