Kako izgleda ljetovanje u Albaniji i koje su razlike naspram Hrvatske? Donosimo vam dojmove skupine hrvatskih turista u Albaniji.
Rezervirali smo ljetovanje u Albaniji, deset dana za četiri osobe - 550 eura.
Apartman, sa spavaćom sobom i dva ležaja na razvlačenje u dnevnom boravku, ima preko 70 četvornih metara, novouređen je, s balkonom i klimatiziran. Nalazi se u Draču, udaljen oko 50 metara od mora. Lokacija nam je bila zanimljiva jer se u pozadini vidjela uzvisina i priroda. Nismo dalje istraživali kako bi prvi dojam bio potpun.
Putovali smo automobilom. Krenuli smo iz okolice Starigrada Paklenice oko 9 sati ujutro, a stigli smo oko 23 sata. Dulje smo čekali na granici BiH i Crne Gore te nešto kraće na granici Crne Gore i Albanije. U Crnoj Gori smo se morali snalaziti obilaznim putem uz rijeku Zetu zbog prometne nesreće.
Odmah po ulasku u Albaniju zapeli smo u koloni prema Tirani. Od granice do Drača vozili smo se četiri sata. Prvo smo mislili da se gužva stvorila zbog svadbi jer su se uz cestu nizali pretjerano osvijetljeni i raskošni, puni hoteli, a zatim smo pomislili da je riječ o prolazu diplomatskih vozila. No s vremenom smo shvatili da je Albanija jednostavno puna automobila, vozi se polako i svi se svima ubacuju. Nema reda ni ljutnje. Prometnu gužvu prihvatili smo kao dio kulture bilo gdje i u bilo koje doba dana ili noći.
Na početnoj točki putovanja imali smo čisti zrak i bistro more ispod Velebita, osvježavajući povjetarac i morske struje, cvrčanje cvrčaka, miris borove šume, uglavnom dnevni život i nisku napučenost osim u centrima događanja.
Prvi dojam
Prvi dojam pri dolasku u Albaniju u večernjim satima bile su visoke zgrade, neboderi, prostrani trgovi, lokali i restorani jedan do drugoga, svjetla, glazba, palme, gradska vreva, prometni kaos – život od 0 do 24.
U trgovinama loše kopije brendova do "100% copy", među kojima se može birati između modela za europsko ili američko tržište - Nike, Gucci, Chanel, Guess, Palm Angels, Givenchy itd. Čak su i tek prohodala djeca u jordanicama i Gucci majicama. Nakon prvog kulturološkog šoka počeli smo istraživati život danju i noću te ljepote Albanije.
Plaže se protežu duž cijele obale i uglavnom su pješčane s posloženim ležaljkama i suncobranima. Na plaži ispred apartmana dvije ležaljke sa suncobranom naplaćivali su 5 eura za cijeli dan. Uz plažu su i barovi i restorani.
Noću je na bazenu i terasi hotela gotovo svaki dan bila neka proslava s domaćom glazbom do kasno u noć. Barovi, restorani i skupine ležaljki protežu se i daleko izvan naseljenog dijela, mi im nismo uspjeli pronaći kraj.
More je plitko i nije baš pogodno za bezbrižno plivanje, ali je uz obalu odlično za razne igre u moru. Na većim udaljenostima nailazili smo i na ježeve ili se neplanirano sudarali s pješčanim ili travnatim morskim brežuljcima.
Luksuzne jurilice i prometna gužva veća noću nego danju
Nakon plaže slijedi šetnja gradom. Ljudi su svuda, u trgovinama, barovima, restoranima, na šetnici, trgovima, kamenim klupama, igralištima, plaži, kinu na otvorenom... Noću je prometna gužva i veća nego danju. Uglavnom su to luksuzni auti (Maserati, Dodge, Lamborghini...) s otvorenim prozorima kroz koje se čuje glazba.
U stambenoj zoni prevladavaju standardni modeli automobila, ali i tu smo nailazili na one luksuzne, dodatno uređene i opremljene. Parking je uglavnom besplatan uz cestu, a sporedno organizirane površine za parking naplaćivali su 3 eura bez vremenskog ograničenja. Benzinska je na svakih nekoliko stotina metara.
Osjećali smo se sigurno. Ljudi su ljubazni.
Hrana je kvalitetna, ukusna i povoljna. Namirnice su cjenovno slične kao u Zagrebu, ali znatno povoljnije nego na našoj obali. Ima i namirnica poput domaćih maslina koje smo na tržnici kupovali na kile po 3 eura. Ponuda restorana je također odlična, raznovrsna, kvalitetna i povoljna. Izbor je od tradicionalne, morske do talijanske ili brze hrane.
U Draču smo u restoranu tradicionalne hrane za ručak naručili punjene patlidžane, salatu sa škampima, bolonjez i tjesteninu s plodovima mora. S pićima nas je obrok po osobi koštao 9 eura. Oduševili smo se izborom, primjerice patlidžanom koji je punjen samo povrćem, bez ugljikohidrata i mliječnih proizvoda.
Salata je također bila kompleksna u smislu kombinacije namirnica, ali bez nepotrebnih dressinga. Kao drugi primjer, na turističkoj lokaciji iznad bazara, na utvrdi, na natkrivenoj terasi sa širokim pogledom jeli smo u restoranu koji ima svoju farmu i koristi svoje namirnice koje su uzgajane organski.
Cijene
Mix platu predjela te glavno jelo - janjetinu i teletinu s roštilja, domaće vino i sokove platili smo oko 17 eura po osobi. Kupovali smo odličan kruh (50 centi), peciva (20 centi), domaći ovčji maslac nam je bio odličan, sladoled, baklave i slične slastice. Sokove u ponudi uglavnom imaju u malim limenkama. Otkrili smo Fantu Exotic. Vodu smo, prema uputi, kupovali flaširanu.
Za puni opis doživljaja i dojma tu je kontrast. Uz vrhunske luksuzne građevine su oronule, zapuštene ili napuštene zgrade. Nije rijetkost naići i na ljude koji leže nasred šetnica dok ih drugi samo zaobilaze.
I smeće. Smeće je posvuda po ulici, viri iz kanti, pored cesta i na najzabačenijoj plaži na kojoj smo bili. Odvoze smeće i čiste i peru ceste svakodnevno, no osim velikih kanti, kao što su one ispred zgrada u Zagrebu ili na zelenim otocima, nigdje nema kanti za otpatke.
U obilasku izvan Drača
Nama je bilo zanimljivo vidjeti i slobodne pse, vrlo dobroćudne, koji šetaju među ljudima ili po cesti, mirno spavaju na plaži, šetnici ili ispred zgrada, često u skupinama.
I u zgradi smo imali psa, kujicu koja se zove Mailo. Svakodnevno je pratila svog dečka u šetnji s gazdom. Mace smo znali vidjeti u restoranima i također su vrlo pristojne. Druga koja bi došla čekala je strpljivo prvu da pojede svoj dio te nisu žicale.
Urbanistički vlada nered i građevine su posvuda. Sva naselja koja smo vidjeli su raštrkana, bez prekida, a građevine su raznolikih veličina, oblika i boja. Kabeli vise posvuda i od uličnih stupova idu do svakog balkona. Uz količinu automobila, iznenadio nas je obim gradilišta koja su isto posvuda. Gradi se betonom i ciglom. Gotovo svaka kuća na krovu ima solarni bojler, često i solarne panele, a rijetko solarne elektrane.
Šoping centri u Tirani vrlo su slični našima, i po izboru i po cijenama. Primijetili smo da je prirodna kozmetika i sportska odjeća i obuća skuplja nego u Hrvatskoj.
Izlete smo sveli na minimum jer smo zbog prometnog kaosa gubili puno vremena na put, a nije nam bila ugodna ni ljetna žega iako su temperature bile i niže nego u Hrvatskoj u to vrijeme. I more je do pred zadnjih par dana bilo koji stupanj hladnije nego ono ispod Velebita. Od javnog prijevoza viđali smo autobuse u Draču i kombije za prijevoz prema turističkim lokacijama.
Od izleta bih istaknula posjet Nacionalnom parku Divjakë-Karavasta, gdje smo se izbliza susreli s pelikanima, a i vidjeli plaže prostrane poput pustinja. Tu su nas miris borova i podloga od borovih iglica podsjetili na naše more.
Naučili smo i neke riječi:
- kujdes! – pazi, opasnost, primijetili na prometnim znakovima i filmskim titlovima
- burre i femrat – muškarci i žene, oznake na WC-u
- makina me quera – automobili za najam, dhome me quera – soba za iznajmljivanje
- po – da
- dreq – pakao, prokletstvo, kvragu.
Ukupni dojam je svjetleća i naizgled bogata fasada naglašena kontrastom u podlozi i odlična hrana, ugostiteljska ponuda od 0 do 24. A povratak u Hrvatsku trajao još dulje jer smo izabrali panoramski put oko Skadarskog jezera u Crnoj Gori, gdje smo svako malo morali stati da se (jedva) mimoiđemo s vozilom iz suprotnog smjera, te dalje po obali, gdje smo kod svakog naselja zapeli i stajali bez nekog određenog razloga.
No panorame su zato bile neprocjenjive.