U SURADNJI s Yugopapirom donosimo Massimov intervju iz 1987. godine koji je dao povodom svog prvog solo albuma.
Lipanj 1987.: Gdje god da krene sa sobom, nosi pjesmu... Svoju Energy improvizira s beogradskim kolegama. Sa scene odlazi ravno u studio u kojem preko noći nastaju dvije predivne pjesme. Čut će se u mjuziklu koji priprema Televizija Beograd... U šali, ali i kao od šale pjeva Figarove arije... Na koncertu Električnog orgazma se veseli i uživa... Smišlja s prijateljima "narodnjake"... Ima prvu, solističku ploču Stranac u noći...
Druži se s Jurom. Živi u ritmu muzike za ples. Izgleda kao sa stranica nekog svjetskog modnog žurnala. Širi oko sebe pozitivne vibracije. Ima čudesan glas... Naravno - Massimo Savić.
Po povratku iz Švedske, gdje si snimio svoj prvi solo album, pojavio si se na MESAM-u s pjesmom Zadnja noć. To je bilo kao neko ponovno probijanje leda ovdje, zar ne?
- MESAM... Pa, da. Prije no što sam otišao za Švedsku, sreo sam Zrinka Tutića. On mi je odsvirao pjesmu Zadnja noć. Imao sam predrasuda prije no što sam se sreo sa njim zbog branše, zbog miljea za koji on stvara. Ali on je veoma širok u shvaćanju muzike. Pratio je moj rad od početka mog benda, od Dorian Graya i želio je da jednog dana uradimo nešto zajedno.
Kada mi je odsvirao Zadnju noć, ja sam se iznenadio: vidi, vidi, pa to je dobra pjesma. Ali nije se imalo vremena uraditi jer sam već nakon nekoliko dana imao bukiran let za Švedsku. I javio se Zrinko u Švedsku. Kaže da je napravio demo. Poslao ga je na MESAM. Jako bi volio da ja dođem to otpjevati na MESAM-u, da se pojavim, jer dugo me nema, već je vrijeme da se vratim, da me ne zaborave. I ja pristanem. Vratio sam se.
Sreo se sa Matom Došenom, koga smatram izuzetnim producentom. I nas dvojica smo za jednu noć napravili pjesmu Zadnja noć. Otišao sam na MESAM bez ikakvih pretenzija da nešto uradim. Cilj mi je bio doći, pojaviti se, ostaviti kakav-takav utisak i pokazati ljudima da sam se vratio, da sam tu.
Međutim, dobijem nagradu za najbolju interpretacija. Prva nagrada u mom životu. Ona velika kristalna vaza. (smijeh). Nakon toga, tek se vratim u Zagreb, već Zrinko kaže: "Uradio sam pjesmu za koju mislim da bi bio dobro da se šalje na Euroviziju."
I dogodio se da sam bio drugi. Na opće iznenađenje svih. Tog momenta se uključio široki radijus slušatelja i gledatelja i mislim da je ljudima počelo bivati jasnije da postoje i neke druge stvari i da neke drugačije stvari od onih na koje su oni navikli mogu biti zanimljive.
I, evo nas - vrijeme sadašnje, tvoja prva solistička ploča i na njoj ti i Jura zajedno u tvojoj obradi njegove pjesme Zamisli život u ritmu muzike za ples.
- Da. Moja ideja je bila da se napravi pošto, po meni, ako ploča nekoga promovira mora imati svašta: mora imati i dobrih pjesama, mora imati i lošu pjesmu, u ovom slučaju mora imati i grčku pjesmu, pa i duo Jura i ja. Jednostavno, na njoj mora biti svega.
Tako sam došao na ideju da na ploču stavim i jedan duo sa Jurom Stublićem. On je moj veliki prijatelj. Izuzetno ga cijenim i poštujem. I bilo je divno - Jura i ja smo zajedno pjevali. Smatram da nam se glasovi jako dobro slažu.
Je li to davanje i određenog respekta novom valu, pošto je ponovo oživljena jedna od himni novog vala?
- Da. Oduvijek sam imao želju da tu pjesmu malčice usporim, da se uradi u nekoj soul ili rhythm i blues varijanti. Mato Došen ima velike zasluge za taj njen novi, svježi zvuk.
I pjesma Pruži mi ruku je obrada jedne stare stvari. Walker Brothers po drugi put.
- Da. Ja obožavam Walker Brothers. Dok smo spremali materijal za ovu ploču, opet smo se našli Škarica i ja, inače jedan od glavnih ljudi u Jugotonu...
I jedan od glavnih krivaca za tvoje obožavanje Walker Brothers.
- (smijeh) Da, on je krivac za moje obožavanje Walker Brothers. On me je, praktički, uveo u tu muziku. I tako, sjeli smo, slušali Walker Brothers i odlučili da bi bilo dobro pjesmu Stay With Me, Baby obraditi. Mislim da je ovoga puta sve išlo dosta drugačije nego sa The Sun Ain't Gonna Shine Anymore (ili Sjaj u tami, veliki hit grupe Dorian Gray prim. S.G.) Ova stvar je malo modernije snimljena, produkcijski je puno bolja.
Ali, nije se išlo na to da se sama stvar puno drugačije uradi, već naprotiv da ipak bude negdje u kontekstu originalne pjesme. Taj tip pjesme mi leži i mislim da je dobro takvu pjesmu staviti na ploču.
Dobro je i to što je ovo jedna ne toliko poznata pjesma Walker Brothersa, za razliku od one prethodne...
- Ovo je za naše područje čak potpuno nepoznata pjesma. Mislim da ne piše na omotu, ne bi se možda ni znalo... Ma, vraga se ne bi znalo. Sjetili bi se lisci. Ima puno lisaca. Prva reakcija: ukrao je, ukrao je! A onda, uzme ploču i vidi da je potpisan autor.
Kako to da na ovoj ploči nema nijedne tvoje, autorske pjesme?
- Ja već dosta dugo radim na nekim svojim pjesmama koje su napisane na engleskom jeziku. Jednostavno, bolje mi ide pisanje engleskih tekstova i držim se toga. Pišem, bilježim neke misli, ideje - ništa pretenciozno.
Radim polako i u sebi stvaram materijale za ploču koja će jednog dana biti moj kompletan autorski rad. Za tu buduću ploču sve ću uraditi sam - od muzike do tekstova. Međutim, da bi čovjek radio onako kako hoće mora biti financijski potpuno slobodan. Radim, sasvim polako.
Ova ploča te predstavlja upravo kao pjevača. Primijetila sam da si se ti i ranije pokušavao istaknuti u prvi plan to da si pjevač, iako oni koji su dolazili na koncerte grupe Dorian Gray znaju da vješto barataš gitarom. Na ovoj ploči samo u pjesmi Zadnja noć sviraš gitaru.
- Samo u jednoj pjesmi, da. Jednostavno, to sam prepustio ljudima koji su baš gitaristi. Recimo, Bogunović je baš gitarista. U toj jednoj pjesmi svirao sam jer sam osjetio da to treba ja da uradim.
Inače, nisam zapostavio sviranje gitare. Moj način sviranja gitare će potpuno izletjeti tek ako budem radio nešto sasvim svoje. Ne tretiram instrument na nekakav standardan, klasičan način.
Ploča Stranac u noći balansira između nekog pop, skoro zabavnjačkog i onog pravog, tebi svojstvenog emotivnog koji ploči daje određenu boju i težinu - naboj...
- Mislim da je u tome presudnu ulogu odigrao glas. Od prvog momenta se znalo da se ploča radi za moj glas. Jedini cilj je bio da se pjevanjem istaknem. I čitava ekipa, koja je radila ploču, vjerovala je da ću svemu tome dati svoju boju. Jer da nije tako, ne bi valjalo.
Često pričaš o Beogradu i o svojim beogradskim kolegama.
- Sve ljude koje znam u Beogradu volim. Volim i grad. Beograd je naša metropola u kojoj se bilo koji muzičar uvijek osjeća jako, jako dobro. Jednostavno, to je grad koji ima nešto, koji umije da pruži maksimum. Čavke iz Orgazma i ja smo napravili jedan narodnjak koji ide (pjevuši):
Ima neko tkivo što nas veže, ima nešto u životu što nas spaja (smijeh). I to Čavke, Gile i ja uvijek pjevamo kad se nađemo. I to je to. Pa, vidjela si na proslavi Rocka. Tamo su bili svi: i Ekatarina, i Jura, i Orgazam, i Pušenje... Ja sam pogotovu povezan s Ekatarinom i Orgazmom. To je generacija. Mi smo generacijski vezani. Slušamo iste stvari, volimo istu muziku, volimo svirati i volimo svirati zajedno kad god se nađemo.
Mi smo svi estete, svi volimo lijepe stvari. Ali, u imidžu bendova postoje dvije vrste: možeš izgledati kao normalan čovjek s ulice i možeš izgledati drugačije. Recimo, smatram da trenutačno grupe Električni orgazam i ja slijedimo jedan tip imidža. Tip bajke. Predstaviti bajku na bini. Tu još mogu izdvojiti i Josipu Lisac, jer, naprimjer, Električni orgazam ne može onakav hodati ulicom. A na sceni to funkcionira savršeno i nije nimalo pretenciozno, nije preupadljivo.
Rekao si maloprije da je rock'n'roll između kiča i umjetnosti.
- Da, jest. Umjetnost sreće. Potpuno opušten. Ne govorim o vizualnom već o onom unutra. Taj unutrašnji doživljaj u sebi ima dozu kiča. Sam čin, sam performance je unutra i sadrži nešto kiča. Pa, svaki rock'n'roll koncert ima dozu kiča: light show, bljieštanje... Netko možda neće obući blještavo odijelo, ali zato će light i te tako da bliješti - a, to je to. I iz svega toga proizlazi sreća.
18. maj
Zvono telefona donosi lijepe vijesti iz Zagreba. Massimu je ponuđeno da snimi ploču na engleskom jeziku koju Jugoton namjerava plasirati na inozemno diskografsko tržište. Nova sreća se nazire. Držim palčeve.