Željko Königsknecht hrvatski je kazališni, filmski i televizijski glumac. Rođen je u Vukovaru u veljači 1961. godine, ali je većinu života proveo u Zagrebu, gdje i danas živi s obitelji. Tijekom svoje bogate karijere Željko je odigrao preko 120 uloga u više od 5000 predstava, a u posljednje vrijeme okušao se i kao redatelj. Zaštitno je lice Satiričkog kazališta Kerempuh.
Željkov otac bio je ekonomist, a majka domaćica. Obitelj je početkom 1970-ih preselila u Zagreb zbog očevog posla, a budući glumac tamo je upisao Dramsku akademiju. Od 80-ih počinje raditi paralelno u kazalištu i na televiziji. Na televiziji se prvi put pojavio 1982. godine u serijama Zašto, zašto? i Smogovci, a od 1983. godine radi u Kerempuhu.
Tijekom osamdesetih i devedesetih Königsknecht je postao poznat kao vrstan glumac, sposoban tumačiti vrlo različite likove i karaktere. Upravo je zato često glumio više likova u svojim predstavama. Publika bi bila oduševljena kada bi u istoj predstavi prvo odglumio ozbiljnog gradskog gospodina, a par minuta kasnije se pojavio kao šašavi pijanac.
Tako nije mislila samo publika već i kritičari. Stavljaju ga u isti koš s Ivom Serdarom, Arnoštom Grundom, Augustom Cilićem te drugim velikanima hrvatskog glumišta 20. stoljeća. Potvrde su od osamdesetih počele stizati i u obliku nagrada: osvojio je nagradu Zlatni smijeh na Danima satire četiri puta tijekom 80-ih, a isto tako i Zlatnu jabuku. Tijekom devedesetih priznanja su se samo nastavila nizati pa je Zlatni smijeh osvojio još četiri puta.
Osim toga, osvojio je nagrade Zlatni vijenac i Zlatni jarac, kao i Nagradu hrvatskog glumišta 1999. godine za ulogu u predstavi Pljuska, koja ponovo igra u Kerempuhu od 2024. godine.
Tijekom karijere glumio je uz brojne kolege i kolegice, ali kritičari se slažu da najbolju kemiju na sceni uvjerljivo ima s glumicom Elizabetom Kukić. Par je danas poznat kao "stara garda Kerempuha", a Königsknecht i Kukić savršeno se nadopunjuju u nizu predstava na kojima su skupa radili.
Premda poznat po komičnim ulogama, dokazao se i u drugima, od kojih je najpoznatija uloga Porfirija Petroviča u predstavi Zločin i kazna, za koju je 2003. godine dobio svoju drugu Nagradu hrvatskog glumišta.
Königsknecht iza sebe ima i brojne filmske uloge. Glumio je u filmovima Čaruga, Ajmo žuti, Šuma Summarum, Koko i Duhovi te brojnim drugim. 2019. godine utjelovljuje ulogu zlokobnog gradonačelnika u filmu Ivana Gorana Viteza Dopunska nastava. Ova mu je uloga bitna jer je jedna od rijetkih njegovih uloga negativaca. Za sebe skromno tvrdi da nije tako vičan u tumačenju negativnih uloga premda su ga kritičari ponovo pohvalili.
Iako glumci često gledaju na svoj zanat kao na oruđe s pomoću kojeg će "spoznati samog sebe" i žele glumiti u predstavama kako bi istaknuli neke svoje vrline ili mane, Željkova filozofija s tim uopće nema veze. On smatra da glumac mora biti društveno angažiran i svojim umijećem raditi na boljitku cijele zajednice, a ne samo na boljitku sebe samog kao glumca.
U intervjuima ističe da je važno kroz kulturu ljude potaknuti na razmišljanja ne samo o kulturi već i o društvenim zbivanjima i politici. U svojim predstavama često je kritizirao aktualne vlasti, a rado se uključivao u projekte koji bi progovarali o aktualnim društvenim problemima u Hrvatskoj.
Tijekom ranih dana u svojoj karijeri Željko je živio razuzdan život mladog umjetnika te bančio po lokalima u cijeloj Hrvatskoj, gdje god je gostovao. Isto tako je veliki ljubavnik pa se ženio čak tri puta.
Možda njegova najveća prekretnica u životu dogodila se krajem 90-ih, kada je upoznao otkačenu Zagorku Irenu Muller, vizažisticu i frizerku Gradskog kazališta Trešnja. Ona će mu ubrzo postati treća žena. Irena je brzo postala majka njegovom sinu Petru, kojeg je usvojio u drugom braku, te pomagala Željku oko gostovanja i predstava. 2003. godine rodila mu je blizanke Hannu i Tessu.
2015. godine Hanni je dijagnosticiran dijabetes tipa 1, nakon čega se Željko pored posla posvetio brizi za svoju kćer. O problemima obitelji s dijabetesom progovorio je i u javnosti te je član Zagrebačkog dijabetičkog društva.
Nakon 2020. godine te nakon 40 godina intenzivnog rada u kazalištu, na televiziji i na filmu, Željko prebacuje u nižu brzinu kako bi uživao i u nekim drugim stvarima. Ipak, u tom periodu režira i glumi u predstavi Traži se novi suprug, koja je odigrana preko 150 puta. Ponovo tumači više uloga u predstavi, a iz Kerempuha se tada redovito čuje gromoglasan smijeh pune dvorane publike. Anita Matić Delić, koja također glumi u predstavi, više je puta izjavila da nikada nije čula tako glasnu publiku kao kad igra Suprug.
Danas živi mirnijim životom te više toga prepušta Ireni, koja se nakon obiteljskog života vrlo uspješno bacila u poduzetničke vode.
U slobodno vrijeme Željko bježi iz Zagreba u obiteljsku kuću na rijeci Mrežnici koju je kupio 1992. godine. Najviše uživa gledajući filmove i u popodnevnom drijemanju. Neostvarena želja mu je da glumi u nekoj američkoj ljubavnoj komediji. Kada umre, želi da se njegov pepeo prospe po slapovima Mrežnice.