Mnogi smatraju da je najzapadnija kopnena točka Hrvatske rt Savudrija, izbočen na sjeverozapadu istarskog poluotoka. Taj rt nalazi se sjeverno od sela Savudrija, na ulazu u Piranski zaljev, udaljen svega 5 kilometara od slovenske granice. No ako ćemo biti potpuno točni, najzapadnija točka je rt Lako kod Bašanije, ni kilometar od rta Savudrija.
S rta Lako, koji još nazivaju Punta Lanterna, pruža se pogled na romantični svjetionik na Punti Savudrija, koji je izgrađen 1818. godine i najstariji je uščuvani svjetionik u Istri, možda čak i na cijelom Jadranu. Savudrijski svjetionik jedna je od najpopularnijih atrakcija Savudrije i ovog dijela Istre, tim više što se za njegovu izgradnju vežu zanimljive i romantične priče, piše Pixsell.
Izgrađen je ubrzo nakon Napoleonovih ratova, a izgradilo ga je Austrijsko Carstvo kako bi označilo južni ulaz u Tršćanski zaljev. Svjetionik je imao vitalnu ulogu u komunikaciji - brodovi su se najavljivali zastavicama, što je dalo dovoljno vremena za pripremu za njihov dolazak u luku. Svjetionik je originalno bio visok 19 metara, da bi krajem 1890-ih bio dograđen na sadašnju visinu od 29 metara. Točnije, kula je visoka 29 metara, dok se svjetlo svjetionika nalazi na 36 metara nadmorske visine.
Osim što je imao važnu ulogu u pomorskom prometu, postoji i romantična legenda vezana za izgradnju svjetionika. Priča kaže da ga je izgradio austrijski grof Metternich kao znak ljubavi prema lijepoj hrvatskoj plemkinji koju je upoznao na bečkom balu. Nažalost, zdanje u kojem su trebali zajedno živjeti nikad nije dočekalo svoje vlasnike. Ona je umrla tijekom izgradnje, a austrijski grof ga više nikad nije posjetio.
Službeno, svjetionik je dala izgraditi deputacija Tršćanske burze (Deputazione di Borsa, op.a. današnja Gospodarska komora) pod pokroviteljstvom austrijskog cara Franje I., koji se i spominje u natpisu na podnožju građevine. Projekt je napravio arhitekt Pietro Nobile, koji je projektirao i cestu Trst - Pula. U izradi je korišten lokalni kamen s obližnje obale, a krov svjetionika pokriven je crjepovima koji teže čak 70 kilograma i odolijevaju najjačim burama.
Izgradnja je započela u ožujku 1817. godine, a do kraja iste godine već je bilo sagrađeno 80 posto. Svjetionik je prvi put upaljen u noći 17. travnja 1818., a tom svečanom činu prisustvovao je i sam austrijski car, koji je tada bio u posjetu Trstu.
Zanimljivo je i da je savudrijski svjetionik prvi u svijetu koji je za rasvjetu koristio plin dobiven destilacijom ugljena iz rudnika s područja Labinštine. U slučaju eventualnih kvarova na plinskoj instalaciji, omogućeno je i alternativno rješenje pa se za rasvjetu moglo koristiti i ulje.
Svjetionik danas više nije u funkciji, zamijenjen je manjim potpuno automatiziranim, a njegova dva apartmana iznajmljuju se turistima.