Foto: Press
GENERACIJE koje su ljubav prema filmu razvijale osamdesetih i devedesetih, imaju nekoliko popkulturalnih općih mjesta.
Jedno od tih mjesta svakako je pripadalo "Aliensima", Cameronovom kultnom klasiku iz 1986.
Iako bismo mogli reći da je svojevrsno pravilo da su nastavci slabiji od originala, postoji nekoliko iznimaka, a u njih svakako ubrajamo i ovo SF remek djelo nastalo na fantastičnim temeljima koje su zajedničkim snagama sedam godina ranije postavili producenti Gordon Carroll, David Giler i Walter Hill, redatelj Ridley Scott i scenaristi Dan O'Bannon i Ronald Shusett, a šlag na torti bile su kreacije švicarskog umjetnika H.R. Gigera koji je dizajnirao nezaboravnog ksenomorfa pretočivši svoje noćne more u filmsku povijest.
Radi se, naravno, o klasičnoj kombinaciji nostalgije i dugogodišnjeg obožavanja koje je izmaklo kontroli, ali "savršen film" pojavit će se prečesto u razgovoru o ovom filmu.
I ne radi se samo o fanovskom pretjerivanju već filmu koji je ostao svjež, relevantan i prilično uvjerljiv unatoč tadašnjim tehničkim ograničenjima. Original je također kultni klasik, ali i uz sve naše simpatije, danas nema istu svježinu u svim svojim aspektima. Štoviše, scena prvog ukazanja "chest burstera" danas je neusporedivo smješnija nego je to bila u vremenima kada ju je ismijao i legendarni Mel Brooks u svojoj parodiji "Spaceballs".
"Aliens" se i dalje dobro drži, a vjerojatno mu ni novi remake visoke rezolucije neće odmoći. Međutim, tajna njegova uspjeha leži ispod specijalnih efekata i akcije.
Započelo je s nepravdom
Sve je započelo kao rezultat gigantske nepravde nakon što je "Dune", megalomanski i ambiciozni projekt Alejandra Jodorowskog, propao zbog neoprostivog nedostatka vizije holivudskih glavešina koje nisu bile u stanju prepoznati genijalnost onog što je čileanski luđak zamislio.
Ekipa okupljena na nikad ostvarenom uprizorenju knjige Franka Herberta raštrkala se na sto strana, a dio je završio radeći na prvom "Alienu" koji je od "Ralja u svemiru", kako su ga autori isprva zamislili, prerastao u nešto puno veće.
Dolaskom Jamesa Camerona koji je preuzeo na sebe pisanje scenarija, filmski serijal ne samo da je dobio kvalitetan nastavak nego je u mnogočemu nadrastao original postavši ne samo jedan od najboljih nastavaka u povijesti filma već i jedan od najboljih SF-ova svih vremena.
Teško je snimiti dobar nastavak... Čak i ako si Ridley Scott
Nastavci koji su uslijedili samo su dodatno naglasili koliko je posao koji je Cameron preuzeo bio težak i savršeno odrađen.
Tada mlada i neiskusni David Fincher nije se uspio othrvati pritisku studija koji su treći nastavak pretvorili u džumbus koji ne samo da je razočarao publiku već i sve povezane s filmom. Bolje nije prošao ni Jean-Pierre Jeunet koji je četvrti dio odveo na put bez povratka pretvorivši ga u bizarnu karikaturu serijala i scenarija Jossa Wheadona koji je ostao začuđen onim što je ispalo rekavši da je izuzetno nezadovoljan konačnim proizvodom.
Nakon negledljivog pokušaja "crossovera" s Predatorom, punih petnaest godina čekali smo da se franšizi vrati barem dio starog sjaja, a posao je na kraju na sebe preuzeo čovjek od kojeg je sve i krenulo.
Ridley Scott režirao je prequel "Prometheus" koji je podijelio publiku i fanove. I dok neki tvrde da je film isprazna religijsko-filozofska papazjanija nekad velikog redatelja, drugi da je film mogao biti puno više da se Damon Lindelof nije upleo u scenarij Jona Spaihtsa, treći u filmu vide povratak na pravi put i ono što je probudilo interes za franšizom koja je prerano doživjela svoj vrhunac.
I dok se Scott nastavlja baviti prequelima (iduće godine gledamo "Alien: Covenant"), talentirani Neil Blomkamp (District 9) nastavit će tamo gdje je Cameron stao. I to doslovno. Novi će nastavak u potpunosti zanemariti sve što se dogodilo u trećem i četvrtom dijelu, a osim Ripley (Weaver) mogli bi se vratiti i Hicks (Biehn), Hudson (Paxton) i Newt (koju neće zaigrati Carrie Henn budući da se više ne bavi glumom već radi kao učiteljica).
Puno više od napucavanja s izvanzemaljcima
Ono što je Cameron stvorio teško je ponoviti, ali nema ni potrebe. I sam Cameron u svom je susretu s franšizom izabrao vlastiti put iako je bio mlad, zelen i iza sebe imao samo "Terminatora". Klaustrofobičnu atmosferu Nostroma zamijenio je ljudskom kolonijom na satelitu LV-426, istom mjestu na kojem je ekipa prvog dijela nabasala na ksenomorfa koji je postao "osmi putnik" na njihovom brodu, a horor prvog dijela zamijenio je teror velike najezde.
Odred marinaca poslan je da provjere što se dogodilo, a u ulozi savjetnice priključuje se i Ripley. Misija je spasiti preživjele, ukloniti potencijalnu prijetnju i vratiti se kući. No, ubrzo postaje jasno da su stvari daleko kompliciranije od klasičnog "lova na kukce", da je neprijatelj daleko nadmoćniji, ali i da njihove nalogodavce nije briga za civile.
Štoviše, upravo je korporacija Weyland-Yutani poslala koloniste na problematični satelit u nadi da će tako lakše pribaviti uzorke ksenomorfa koje namjeravaju koristiti kao biološko oružje.
Podjednako inspiriran američkim vojnim podbačajem u Vijetnamu i "Svemirskim marincima" Roberta A. Heinleina, Cameron je stvorio vlastitu priču unutar postojećeg univerzuma i proširio ga. U isto vrijeme vješto se i originalno bavio ne samo općim mjestima znanstvene fantastike već i nastavio feminističku "agendu" jedinice koja je penetrirala u dotad "muški" žanr i darovala mu prvu pravu heroinu koja ne mora igrati na kartu seksipila (kao Barbarella) i u centru je pažnje (za razliku od princeze Leie).
Međutim, Ellen Ripley u Cameronovom filmu postaje nešto više. "Alien" je u podjednakoj mjeri i horor i SF. "Aliens" je kombinacija SF-a i akcije s elementima horora pa i Ripley nadrasta kategoriju klasične junakinje horora.
Nakon borbe protiv mizoginije koja je podjednako prisutna na svim razinama društva, konačni sraz s maticom predstavlja i okršaj dviju snažnih ženskih figura koje brane ono što je njihovo. Matica svoje leglo, a Ripley malenu Newt (i sama jak ženski lik, budući da je jedina preživjela na koloniji prepunoj smrtonosnih izvanzemaljaca) koju počinje doživljavati kao vlastitu kći koju je izgubila.
U isto vrijeme bori se spojena s modernom tehnologijom (utovarivač) i uz pomoć odanog androida (veliki odmak od tehnofobne ere prije devedesetih) i to za cijeli ljudski rod (ne smijemo zaboraviti da je namjera korporacije ksenomorfa vratiti na Zemlju).
"Aliens" je u prvom redu akcijski SF i taj posao odrađuje bez greške, ali kad govorimo o akcijskim filmovima vrlo lako zanemarujemo likove i fokus usmjeravamo na pucačinu pa nam lako može promaći koliko su ovo dobro napisani likovi koji u kratkom vremenu uspijevaju na ovaj ili onaj način o sebi ispričati dovoljno da nam je do njih stalo.
To je prepoznala i Akademija pa je film nominiran u čak sedam kategorija, ali uz očekivane tehničke tu je i ona u kategoriji za najbolju glumicu. Sigourney Weaver od "Ramboline" (kako je u šali nazvala svoj lik) je izvukla puno više, a Ellen Ripley i dan danas stoji rame uz rame s najopakijim njuškama na filmu (tim više jer je tu titulu stekla u neopisivo mačističkom Hollywoodu Reaganove ere).
U iščekivanju dostojnog nastavka
Na kraju krajeva, i bez svih ovih ukrasa, Cameronov je film izdržao test vremena, a čak i mlađe generacije odrasle na specijalnim efektima neusporedivo naprednijim od ovih, prepoznaju da je riječ o SF-u koji se ne propušta.
Ni trideset godina nakon što se pojavio u kinima (srpanj 1986.) ne prestaje oduševljavati gledatelje, a isplati se "ubosti" i novo izdanje koje uz sve klasične dodatke, dokumentarce i redateljsku verziju, donosi i kratki featurette o inspiraciji iza dizajna.
Ostaje nam vidjeti što će učiniti Neil Blomkamp i hoće li "najbolji nastavak u povijesti" napokon dobiti nastavak kakav zaslužuje.