Nakon 50 godina napokon znamo što je Kubrick želio reći u "2001: Odiseji u svemiru"

KULTNI film Stanleyja Kubricka "2001: Odiseja u svemiru" ove godine slavi 50. rođendan, a ne treba posebno isticati kako je riječ o jednom od najutjecajnijih filmova svih vremena i kultnom uratku koji potiče rasprave otkako se prvi put pojavio u kinima.

Jedna od ključnih tema svakako je enigmatični završetak o kojem je Kubrick odbijao pričati zbog straha da ne nametne svoje tumačenje jer je želio gledateljima prepustiti da sami interpretiraju ono što su vidjeli.

Međutim, nedavno je "otkriven" intervju iz 1980. u kojem redatelj vrlo jasno otkriva koja je bila njegova namjera i što se zapravo događa u završnim trenucima njegova filma.

Da podsjetimo, nakon što najveći dio filma pratimo priču o astronautima i njihovom pokušaju da obuzdaju podivljalo brodsko računalo HAL, film iznenada mijenja tempo, a preživjeli astronaut Dave Bowman prolazi kroz zvjezdana vrata i nakon šarenog putovanja koje bismo najbolje mogli opisati kao halucinaciju na LSD-u, završava u pomno dizajniranoj spavaćoj sobi.

Bowman se transformira u stariju verziju sebe i u jednom trenutku, prikovan za krevet, pokušava dodirnuti misteriozni monolit. Nakon toga pretvara se u "zvjezdano dijete", fetus koji plovi svemirom i promatra Zemlju.

U razgovoru s redateljem Juni'ichijem Yaoijem, Kubrick otkriva svoju interpretaciju kraja.

"Pokušao sam ovo izbjeći otkako se film pojavio. Kad pričate o svojim idejama, ponekad zvuče blesavo, a kada ih dramatizirate, ljudi ih osjećaju. No pokušat ću.

Ideja je bila da Bowmana otimaju entiteti nalik bogovima, stvorenja od čiste energije i inteligencije, bez oblika i forme. Strpaju ga u nešto što bi se najbolje moglo opisati kao zoološki vrt za ljude kako bi ga proučavali, a u toj sobi prolazi cijeli njegov život. On zapravo nema ni dojam o vremenu. Događa se upravo onako kako vidimo u filmu.

Izabrali su tu sobu koja je jako netočna replika francuske arhitekture (namjerno je netočna) jer pretpostavljaju da je to nešto što bi mu se moglo svidjeti, ali nisu u to sigurni. Baš kao što ni mi ne znamo što bismo učinili sa životinjama u zoološkom vrtu pa im pokušavamo dati ono što mislimo da životinje doživljavaju kao svoje prirodno okruženje.

Uglavnom, kad završe s njim, baš kao što je to slučaj u mnogim mitovima u kulturama diljem svijeta, on se transformira u superbiće i poslan je nazad na Zemlju, pretvoren u neku vrstu superčovjeka. Na nama je da pretpostavimo što se događa kad se vrati. To je uzorak koji vidimo u velikom dijelu mitologija i to je ono što smo pokušali prenijeti u filmu."

Naravno, ovo je i dalje samo jedno tumačenje ovog kraja i ne bismo trebali zaboraviti da je Kubrick upravo to želio i to je razlog zbog kojeg o kraju svog filma gotovo nikada nije pričao. Tumačenja je bezbroj, kao i u slučaju mnogih njegovih filmova, ali to ne znači da su pogrešna. Dovoljno je pogledati dokumentarni film "Room 237" i bit će vam jasno koliko je daleko moguće otići u slobodnom tumačenju, ovog puta njegovog horor klasika "The Shining".

S druge strane, svakako je zanimljivo čuti što o svemu misli čovjek koji iza svega stoji, a posebno zato što se radi o jednom od najpoznatijih završetaka filma svih vremena.

U nastavku možete pogledati cijeli intervju iz kojeg je izjava izvučena.