Nisu ga stavili ni u 250 najboljih starog Hollywooda, a kakva glumčina je bio...

Foto: Press

Znate one makijavelističke filmske likove prepune cinizma koji spletkare kroz cijeli film, mijenjaju strane k'o pred kraj rata, često stavljaju čak i žene kao ljudski štit, migolje se iz ruku i zakona i glavnog heroja sve do kraja priče kada uglavnom popiju nekoliko šamara, a mnogo češće nekoliko metaka? Ili recimo one psihopatske karaktere koji ne brigaju ni za svoje zdravlje, ni za okruženje, ni za čovječanstvo, već im je naslada tuđom patnjom jedino zadovoljstvo u životu?

Postoji mnogo glumaca koji su eksperti za ovaj prvi tip uloge, možda još više njih za drugi, a postoji i jedan koji ne da je bio ekspert za oba tipa nego je u glumi i jedne i druge vrste likova bio bolji od svih koji su kasnije došli, a sasvim sigurno i od onih ranijih.

S 24 doživio srčani

Da krenemo ispočetka... Dan Duryea se rodio 23. siječnja 1907. godine. Sa svega 24 godine imao je srčani udar koji je jedva preživio, a doktori su predviđali da mu zdravlje neće dozvoliti da napravi karijeru ni u bibliotekarstvu, a kamoli u glumi. Ipak, nije odustajao.

Od prve polovine 40-ih godina, pa sve do smrti 1968., odigrao je preko 100 uloga, a zabilježeno zauvijek na filmskoj traci ostaje da je ovaj čovjek stoički izdržao svoje nezahvalne uloge i bio ravnopravan Edwardu G. Robinsonu u možda najvišim glumačkim dometima koje je Eddie ostvario (Žena u izlogu i Scarlett Street). Također, junak naše priče je bez ikakve sumnje nadigrao jednog Burta Lancastera (Criss cross), a i za 20 minuta vremena u Winchester '73 uspio potpuno zasjeniti takvu glumčinu kakav je James Stewart i ukrasti mu sve što se moglo ukrasti od slave za tako kratko vrijeme... ma i više od toga, realno je ukrao cijeli film.

Duryeina duguljasta, prepredena faca, uz glas koji odiše riječju "licemjerje" više i od Lutherovog u Ratnicima podzemlja, i uz zalizanu, plavu kosu koja dođe kao šlag krem od vanile na ovoj "zločinačkoj" glavi, sve ga je to činilo idealnim negativcem kakve možete staviti u bilo koji noir ili vestern i imate remek-djelo u najavi. Pored spomenutih, imao je neke epske izvedbe i u filmovima Too late for tears, Johnny stool pigeon, The little foxes...

A ako su te uloge i same išle po sebi uz lice i manire koji su mu bogom dani, onda one druge, one dobrodušne - nisu. Tu bi isplivao njegov dodatni talenat, koji je nadljudski jer je, pored svega fizičkog i prirodnog što izbija iz njega (i što vrišti zločinom i prevarom), uspijevao odigrati divne, čestite ljude na nivou Coopera i Fonde...

Vjerojatno zato što je baš takav i privatno bio (priča se). Neke od najboljih "straight man" akrobacija su mu u odličnim i toliko zaboravljenim filmovima da bismo ih mogli nazvati pokojnim, poput Black angel ili The underworld story.

Nije bio ni u 250 nominiranih...

Zanimljivo da je Američki filmski institut prije otprilike jednog i pol desetljeća pravio listu 25 najvećih muških zvijezda "onog" Hollywooda, dakle "zlatnog doba", a u obzir su dolazili samo glumci koji su debitirali prije 1950. godine, ali on nije bio ni u 250 (!) nominiranih... Smiješna i sramna odluka, bolje je ne spominjati, međutim donekle govori i o njegovoj sveopćoj podcijenjenosti.

Ipak, povijest ne pamti samo pobjednike i ne smije biti toliko surova, bar ne prema ovakvim ljudima, pa stoga je i danas neka vrsta "kultne ličnosti" među ljubiteljima klasičnih filmova i čovjek za kojeg smo sigurni da je išao bar pola stoljeća prije svog vremena.

Svi mi koji smo ga gledali znamo da su dobri i Andy Robinson kao Škorpion u Prljavom Harryju i Ledger kao Joker ili recimo lik O'Reilyja iz serije Oz, ali također znamo i da postoji samo jedan način da te uloge budu bolje. Taj način jest - da ih odigra Dan Duryea.

Najbolji od najboljih među filmskim nesretnicima, zaboravljeni as na čija vrata se nikad ne kuca i ličnost koja sasvim zasluženo ima svoje zapečatirano mjesto u rubrici imena Filmske gromade. Zato što si gromadčina, Dan...

Pročitajte više