Obitelj iz Mainza doselila se u slavonsko selo: "U Njemačkoj za nas nije bilo života"

Foto: Mario Barać/Moj portal

BRAČNI par Peggy i Hermann Plum su njemački umirovljenici iz predgrađa Mainza koji su nedavno život u Njemačkoj zamijenili onim u selu Badljevina pokraj Pakraca, koje broji samo 600 stanovnika.

Peggy je radni vijek provela u građevinskom uredu, a Hermann je bivši arhitekt. Oboje se bave slikarstvom i crtanjem. Ona izrađuje okvire za slike u kojima kreira zabavne i šaljive sadržaje, a on uz slikanje crta stripove. Osim toga je i glazbenik koji svira bubnjeve, gitaru i usnu harmoniku. Prije šest tjedana postali su stanovnici malog slavonskog sela Badljevina, piše Moj portal.

"Kćerka Laura i njezin suprug Luca Esch, koji je također Nijemac, odlučili su 2019. godine otići iz Njemačke u neki mirniji dio svijeta. Preko interneta su tražili kuće u Hrvatskoj i pronašli kuću u Badljevini koja im se jako svidjela jer je u manjem mjestu, nema gužvi, a ima dosta zemlje. 

Došli su je vidjeti i uvjerili se da je po njihovoj želji te su se odlučili preseliti. Mi smo k njima prvi put došli 2020. u vrijeme korone i oduševili smo se koliko su ljudi ovdje opušteni, ležerni, pristupačni, koliko žive u manjem strahu i stresu", kazao je Hermann.

"U Njemačkoj je vladala ogromna nervoza, svakodnevni stres, ograničenja, nestalo je slobode. Nije više bilo umjetnosti. Pokušao sam organizirati izložbu, ali je bilo nemoguće ispuniti sve zahtjeve koji su tražili. Sva ta psihoza traje i danas, više nema slobode i shvatili smo da tamo za nas više nema života", dodao je, a s njime se složila i njegova supruga Peggy.

"Iz dana u dan sijao se samo strah, strah i još straha. Ljudi kao da su prestali funkcionirati, otuđili su se jedni od drugih, prestala su druženja, posjećivanja i u svakodnevici je bilo tako puno tame. To je suprotno našoj prirodi i shvatili smo da to nije život te da za nas u takvom društvu više nema mjesta. Zato smo se odlučili sve prodati i doći ovdje i moram reći da smo u mjesec i pol, koliko smo ovdje, potpuno zaboravili na koronu", kazala je.

Preko puta im živi kći

U kući preko puta njihove žive njihova kći Laura i njezin suprug Luca sa sinom Jesseom. Laura je odgojiteljica i glazbenica, odnosno pjevačica, a za mjesec dana bi trebala roditi. Njezin suprug također je glazbenik, svira bubnjeve, a bavi se i fotografijom. Zbog svojih zdravstvenih problema i lijekova koje koristi, Luca ne može raditi, ali naglašava da mu je promjena životne sredine pomogla u oporavku i zdravlje mu se popravlja. 

"Zbog moje bolesti moram se posebno čuvati stresa, a u Njemačkoj je to bilo nemoguće! Ovdje je puno drugačije, bolje i ljepše iz puno razloga. Ljepši je kraj, čist je zrak, čista i prekrasna priroda, u blizini je rijeka, imamo vrt u kojem uzgajamo povrće, imamo kokoši i domaće životinje, tako da znamo što jedemo. Ovdje je tako mirno i spokojno i nema one buke koju stvara veliki grad", kazao je.

"Život u Hrvatskoj je mnogo sporiji"

Sviđa im se, kažu što je život mnogo sporiji u Hrvatskoj, a jedna od prvih riječi koje su naučili bila je - polako.

"Ovdje se živi opuštenije, to je "easy life", nema žurbe i užurbanosti, ljudi su gostoljubivi i srdačni i ono što me posebno iznenadilo jest da svaki dan vidim ljude koji se smiju. U Njemačkoj, kada promatrate ljude na ulici, svatko je u svom svijetu, brigama i mislima, glave zabijene u pod.

Ovdje je sve drugačije. Jednom prigodom sam svirao na trgu u Daruvaru. Tek sam uštimavao svoju gitaru, a ljudi su već počeli prilaziti i stavljati novac u kofer. Prolaznici su me nudili kavom, pivom, naravno šljivovicom. Isto tako sam jedne večeri 2020. godine bio na bazenima u Lipiku kada su svirala dva glazbenika. Upoznali smo se, jako brzo sprijateljili, pa sam i s njima odsvirao nekoliko pjesama", kaže Hermann.

"U Njemačkoj nam je ostalo nekoliko prijatelja s kojima smo u kontaktu, šaljemo im fotografije i svi su oduševljeni i jedva čekaju da nas posjete. Blizu su nam Pakrac i Daruvar, imamo dvije trgovine u mjestu i imao sve što nam treba. Sav onaj izbor koji smo imali dok smo živjeli u Njemačkoj, ovdje nam nije potreban", dodaje njegova supruga Peggy. 

"Sve su to razlozi zašto volimo biti ovdje i mogu reći da smo ovdje napokon iskusili stvaran život. Ovo je naš dom i više ne razmišljamo o Njemačkoj, zaključuje Peggy koja među rijetkim negativnostima ovdje ističe neoprezne vozače, piše Moj portal.