DA SE policajac Mile Domazet nije javio novinarima u potrazi za bebom koju je 1988. godine spasio u Makarskoj, gotovo se nitko ne bi sjetio drame koja je vladala u Splitu kada su mladoj cvjećarki ispred dućana prehrambenih proizvoda ukrali novorođenu bebu.
>>1984. je u Splitu ukradena beba. Ovaj čovjek ju je spasio i sad je želi upoznati
Mediji su jučer objavili da umirovljeni policajac Mile Domazet traži ženu koju je kao bebu spasio od otmičarke, a za nekoliko sati doznalo se da ju je i pronašao. Ponovno. Domazet je novinarima rekao da se on i danas 34-godišnja Branka planiraju uskoro sresti, a Index je stupio u kontakt s Brankom T. (podaci poznati redakciji), koja je jučer u šoku čitala članak u medijima i u detaljima otmice bebe prepoznala svoju priču.
>>Policajac Mile uspio pronaći Branku koju je spasio kao bebu: "Plakali smo oboje"
Branka ne želi pažnju i cirkus, kaže, te će ovo biti jedini njezin istup u medijima kako bi zahvalila policajcu koji joj je vjerojatno spasio život.
"Gospodin je pogriješio godinu. Rekao je da se to dogodilo 1984. godine, ali bila je to 1988. godina. Meni su prijatelji javili za članak i čitajući detalje prepoznala sam da sam to ja. Pronašla sam ga na Facebooku i javila mu se, a on me uskoro nazvao. Oboje smo počeli plakati", započinje Branka.
Otmica joj je na više razina obilježila djetinjstvo.
Za otmicu je doznala od svojih roditelja. Oboje su umrli mladi
Branka nam priča da je za otmicu doznala u djetinjstvu od svojih roditelja. Dok je bila djevojčica, često su joj poznati i nepoznati ljudi govorili da je bila ukradena, pogotovo kad je, kaže, išla do majke koja je na splitskom Pazaru radila kao aranžerka cvijeća.
"Imala sam jako traumatično djetinjstvo. Zaustavljali su me ljudi i govorili mi: 'Znaš li da si bila ukradena?' Čitav život me to proganjalo. Zašto baš ja? Zašto meni? Namjestilo mi se kroz život da mi se događaju čudne i negativne stvari.
Za događaj sam saznala od svojih roditelja. Oboje su sada pokojni, jako mladi su umrli. Tata je umro s 50 od leukemije, a mama s 48 od raka maternice. Moja je mama imala obrt s cvijećem na splitskom Pazaru i ja bih, naravno, kao dijete, svaki dan otišla do majke. Svi ljudi koji su je poznavali zaustavljali su me i govorili mi da sam bila ukradena. Postalo je nepodnošljivo", kaže Branka.
"Roditelji su mi zatim ukratko rekli da su me ukrali ispred dućana prehrambenih proizvoda na Pazaru i da sam sretno pronađena u Makarskoj. Rekli su mi da je žena za svoje postupke odgovarala na sudu i da nije bila zdrava osoba. Međutim, moja je majka nosila traumu vezanu za taj događaj. Moja je rodbina nekako uvijek izbjegavala razgovor o tome, željeli su da se meni to ne spominje", dodaje.
"Žena je bila poznanica moje majke"
Branka nije sigurna koliko dana je trajala agonija njezinih roditelja dok je bila ukradena.
"Žena je bila poznanica moje majke. Roditelji su mi rekli da je to trajalo par dana, ali ne znam točno. Rodbina s majčine strane mi govori da je trajalo malo manje dana, neki kažu malo više. Rečeno mi je da je žena koja me ukrala već bila izradila dokumente na moje ime i da je to bilo dobro organizirano.
Međutim, policajac koji me je pronašao rekao mi je neke detalje koje nisam znala i koje sam tek jučer čula. Potreslo me to jako. Ta osoba koja me je otela previjala me je na nekom stolu, bila je u teškom duševnom stanju. U strahu da je partner ne ostavi, morala je donijeti neko dijete", priča Branka.
Policajac joj je ispričao da je ženu pitao kako se beba zove te da mu je rekla da se zove Adam.
"Kad je vidio da je dijete žensko, pitao je kako se zove Adam kad je dijete curica. Na to mu je rekla da se zovem Adama i da je on krivo čuo. On je instinktivno reagirao i onda su je uhapsili. Nije znao kako će je uhapsiti pa je rekao da ga je vrijeđala i zbog toga su je priveli. Ona se kasnije slomila i sama priznala", dodaje.
"Domazet me pitao kakav mi je život bio"
Razgovor s policajcem bio je jako emotivan.
"Sve ovo me je jako potreslo kad sam pročitala. Tresla sam se. Kada me policajac nazvao, oboje smo plakali. Rekla sam da ne znam što da mu kažem osim da se zahvalim. Ja sam znala da me netko našao, ali nisam znala tko. 'Sreća da su me našli', mislila sam. On je svih ovih godina razmišljao gdje sam ja. Pitao me je kako sam, rekla sam da sam dobro.
Zanimalo ga je kakav mi je život bio, rekla sam mu da nije bio baš lagan i sve sam mu ispričala. On ima veliku želju da se mi zbližimo. Oni su mene uvijek spominjali na obiteljskim okupljanjima. Želi me upoznati sa svojom obitelji, mene i moju djecu. Naći ćemo se ovaj tjedan i popit ćemo piće", rekla je.
"Jučer je bio Međunarodni dan djevojčica. Sjetila sam se sebe kad sam bila mala i, eto, ne bi me možda ni bilo da nije tog čovjeka. To se sve tako odigralo da me Bog spasi preko njega. Danas kad nemam roditelje on se javio da se povežemo. Osjećam se kao da je on moj anđeo", kaže Branka.
"Drago mi je da me je pronašao. Drago mi je da ćemo se upoznati. I onda što život donese", zaključuje.
Branka i danas živi u Splitu. Majka je dvoje djece.
"Sve je dobro. Ništa me ne boli. Živim i trudim se", kaže za kraj.