NEKI pozitivni na koronavirus izgubili su osjet okusa ili mirisa, no mnogi koji nisu oboljeli od covida-19 izgubili su još jedan ljudima veoma bitan osjet - dodir.
The Washington Post prenosi priče ljudi koji se u izolaciji teško nose s manjkom ljudskog dodira. 37-godišnja učiteljica joge i bivša medicinska sestra Melissa Forde posjetila je prijateljicu netom prije proglašenja mjera, zagrlila ju je i poklonila joj mali znak pažnje. "Plakala sam kad sam se vraćala kući jer sam znala da je to bio posljednji put da ću dotaknuti nekoga u dugo vremena", priznala je Melissa. Ona smatra da je u ovim trenucima važno dodirivati barem svoju kožu. "Nije isto, ali mislim da pomaže", kaže.
"Toliko mi nedostaju ljudski dodiri da bih platila 50 dolara (op.a. oko 350 kuna) za dvije minute zagrljaja", kaže 50-godišnja Karina Montgomery. Ona izolaciju provodi sa svojim kućnim ljubimcem, mačkom. "Zagrljaj je jako važan. Fizički je i emocionalno topao. A to je razina skrbi koju ne možete dobiti preko Zooma ili preko maila ili od dostavljača koje možda redovito viđate. Moj mačak se može priviti uz mene, ali on me nikad neće uz zagrljaj pitati jesam li dobro", objašnjava. Priznala je i da redovito koristi aplikacije za online dating te da svakodnevno "sexta".
Ispričala je da se počela dopisivati s muškarcem preko jedne aplikacije tako da mu je veoma slikovito opisala što bi sve mogli raditi da su zajedno.
Jedan 21-godišnji student koji je želio ostati anoniman priznao je da mu je izolacija dobro došla da prekine vezu s kojom nije bio zadovoljan, no dodaje da mu nedostaje ljudski dodir. "Seksao sam se dva-tri puta tjedno, a sad izolaciju provodim s mamom", požalio se.
Lara Kadillak kaže da joj izolacija dobro dođe da ne brza s novom potencijalnom vezom. Ona tijekom izolacije videochata s muškarcem kojeg je upoznala preko jedne aplikacije. Otišla je s njim, kaže, dalje nego s bilo kojim prije. Podijelili su svoje najveće strahove, ali i dopustili jedno drugom da upoznaju vlastita tijela. Zajedno su, priznaje, i masturbirali. Lara još uvijek nije spremna da se i upoznaju pa joj je karantenski način života dobro došao. "Još uvijek štitim svoje srce od moguće boli", priznaje.
Adriana Yugovich iz Los Angelesa kaže da je stvorila "gnijezdo za maženje" na svom kauču kojim pokušava nadomjestiti nedostatak dodira i činjenicu da ne možda dodirnuti svog dečka.
Aubree Nichols je 2007. godine doživjela šok nakon čega joj je dijagnosticiran PTSP. Jedan od ključnih dijelova njene terapije je upravo ljudski dodir, odnosno masaža, pa se veoma teško nosi s trenutnom situacijom. Zbog toga je odlučila otići do prijateljice (čitavo je vrijeme u izolaciji i nema simptome koronavirusa), tamo će se otuširati te će je zatim prijateljica izmasirati da joj olakša.
Jedan 26-godišnjak koji je poželio ostati anoniman kaže da se on s manjkom ljudskog kontakta nosi tako što je redovito na video chatovima s "cam girls". Plaća 60 do 100 dolara (op.a. od 400 do 700 kuna) po satu kako bi razmjenjivao poruke i eksplicitne fotografije s djevojkama. "Moj ljubavni život nije pretjerano buran ni u normalnim vremenima pa je posebno dobar osjećaj osjećati se poželjno i intimno s nekim tijekom ovih teških vremena", zaključuje on.