Foto: Press/Getty Images
AKO NISTE jedan od onih koji iz stana izlaze "naoružani" slušalicama, velika je vjerojatnost da će vas na svakom koraku "terorizirati" zvukovi Adeleine "Hello" koja je ove godine izbacila jedan od vjerojatno najvećih hitova svoje karijere i povratničkim albumom "25" ponovno zasjela na tron pop glazbe.
I dok će neki cijeli uspjeh pripisati njezinoj karizmi, glasu ili nepogrešivom ukusu, oni malo znatiželjniji proletjet će kroz omot kako bi otkrili nalaze li se i na ovom albumu "dežurni krivci" za više-manje sve veće hitove posljednjih 20 godina.
Nemaš inspiracije? Privedite osumnjičene
Naime, dobro je poznato da su očekivanja bila megalomanska jer kako snimiti album koji će proći ne nužno bolje, ali barem približno dobro kao prethodnik koji je prodan u 30 milijuna primjeraka i na prvom se mjestu zadržao dulje nego bilo koji album u američkoj i britanskoj povijesti. Stoga, nije posebno iznenađenje da je Adele učinila ono što i bilo koji drugi izvođač koji u što kraćem vremenu mora doći do što više hitova kojima će opravdati svoj status na sceni.
Bez prevelikih iznenađenja i Adeleine "25" prepun je poznatih njuški koje su zaslužne za nevjerojatan uspjeh svakog iole uspješnog pop albuma.
Štoviše, kada bismo odlučili malo karikirati situaciju, mogli bismo reći da vas od hita u 2015. dijeli malo karizme, barem solidan vokal i poziv pravom Šveđaninu koji će vas uz prokušan recept i malo sreće ustoličiti kao kraljicu ili kralja popa.
Jučer samo jedan od, danas jedan od najboljih
Greg Kurstin, Max Martin, Ryan Tedder, Mark Ronson, Linda Perry, Bruno Mars (i njegova ekipa The Smeezingots) i Shellback, samo su dio imena koja su se okupila na ovom albumu. Neka su vam više, a neka manje poznata, ali čak i ako samo marginalno pratite pop posljednjih petnaestak godina, ime Maxa Martina trebalo bi vam biti poznato jer radi se o vjerojatno najvećem hitmakeru svih vremena koji je možda već u ovom trenutku zaslužan, direktno i indirektno, za barem pet hitova koji se nalaze na top ljestvicama.
Samo kao primjer, The Weeknd, koji je ove godine izbacio vjerojatno najveći hit svoje karijere, "Can't Feel My Face", još prošle godine bio je odličan izvođač koji iza sebe ima nekoliko fantastičnih albuma, ali ni jedan uistinu veliki hit kojime bi sigurno zakoračio u mainstream i nametnuo se kao relevantno pop ime. Ne samo to, prije dvije godine, mnogi su šuškali da je to vrhunac za 25-godišnjaka čiji je album "Kiss Land" skupio u najboljem slučaju solidne kritike i prodan je u nešto više od 270 tisuća primjeraka.
Tu ulaze Max Martin i njegov tim.
Samo jedan hit i The Weeknda 2015. proglašavaju "novim kraljem popa", "mladim nasljednikom Michaela Jacksona" i "zvijezdom pred kojom je sjajna budućnost". Album koji je tek nedavno izašao već se prodao u gotovo 800 tisuća primjeraka i prvi je album koji se zadržao tri tjedna na prvom mjestu nakon albuma "1989" Taylor Swift.
Ekipa iz snova
O čemu se radi i koja je tajna 44-godišnjeg bivšeg rokera proizašlog iz škole pokojnog Daga Kristera Vollea alias Denniza PoPa? Čovjeka koji je devedesetih imao zaboravljeni bend It's Alive, da bi od 1999. do danas imao bezbroj manjih hitova i čak 21 broj 1 što ga je smjestilo na treće mjesto, a ispred njega su još samo Paul McCartney i John Lennon. A budući da samo niže hitove, ne bi bilo pretjerano kad bismo predvidjeli da se radi o najvećem hitmakeru u povijesti.
Njegovo ime potpuno je nepoznato pa čak i nebitno prosječnom slušatelju, ali radi se o čovjeku koji je gotovo samostalno preokrenuo glazbenu industriju naglavačke i pritom stvorio vojsku jataka koje je prepoznao kao buduće hitmakere i nije pogriješio.
Teksašanin Savan Kotecha, Dr. Luke (Lukasz Sebastian Gottwald), Shellback (Karl Johan Schuster) i Norvežani Stargate (Tor Erik Hermansen i Mikkel Storleer Eriksen), samo su neki od njih, a uz suradnju s okušanim timom tekstopisaca, zajedno su stvorili barem 50% onoga što smo posljednjih 15 godina nazivali hitovima.
P!nk, Taylor Swift, Adam Lambert, Britney Spears, Usher, Avril Lavigne, Ariana Grande, Adele, Maroon 5, Sean Paul, Katy Perry, Kelly Clarkson, Miley Cyrus, Justin Bieber, B.o.B., Backstreet Boys, Nicki Minaj, Jessie J, Ne-Yo, Rihanna, Bon Jovi, Shakira, Pitbull, Ke$ha, Sia, Christina Aguilera, Flo Rida, Usher, Demi Lovato, Ellie Goulding i One Direction tek su dio onih kojima su tijekom godina servirali hitove.
Čime se Šveđani hrane?
Šveđani su oduvijek bili zemlja hitmakera, a mnogi tu muzikalnost pripisuju glazbenoj edukaciji u državnim školama gdje su glazbeni instrumenti na raspolaganju svim učenicima. Isto tako, Šveđani su, za razliku od Britanaca i Amerikanaca, skloniji žanrovski se ne ograničivati.
Primjerice, još su tijekom devedesetih uspješno spajali R&B i pop utjecaje vješto ih kombinirajući, stvarajući pritom savršene pop pjesme koji su istovremeno podilazile ukusu klinaca, ali i bile savršeni izbor za srednjostrujaške radio postaje koje ciljaju na sve generacije.
Mnogi koji su s njim surađivali, ističu njegovu minucioznost i vještinu da u svakoj pjesmi detektira viškove i eliminira sve što vas ne hvata "na prvu". Doduše, da ne bismo pretjerano ulazili na teren mitomanije, takvo što mogli biste reći za više-manje bilo kojeg kvalitetnog producenta - moraju prepoznati hit i tako je od Motowna do danas.
I koliko jedna takva "siva eminencija" godišnje zarađuje? Mediji su iskopali informaciju iz 2103. da je Martin u karijeru prodao 135,433,000 singlova od kojih je 38 prešlo prag od milijun prodanih primjeraka. Možda vam to barem malo pomogne ako se ikad upustite u ovo računanje, ali jedno je sigurno - ima se.
Apsolutni kraljevi popa
Sve ovo fasciniralo je novinara Johna Seabrooka koji se u svojoj knjizi "The Song Machine" pozabavio ne samo Martinom već kompletnom današnjom pop scenom u koju je sasvim slučajno gurnut zahvaljujući sinu koji ga je neumorno terorizirao hitovima na putu do škole. Seabrook je obišao studije, koncerte i urede u Stockholmu, New Yorku, Seoulu i Los Angelesu kako bi iskopao što više informacija o apsolutnim vladarima današnje pop glazbe.
Mnogi su primijetili da se ne radi o knjizi koja se suhoparno bavi jednim čovjekom ili timom ljudi već proučavanjem biznisa koji nikad ranije nije toliko uspješno vođen od strane tako malene grupe ljudi.
Osim već spomenute švedske sklonosti pravljenju hitova, tu je i zdrava poslovna logika koja je iznenadila autora.
Svi kradu i nikog nije briga
Naime, Seabrook se između ostalog bavi i načinom na koji su Martinov poslovni akumen, ali i tehnologija korijenski izmijenili način na koji nastaju hitovi u njegovu kampu. Ego se baca u drugi plan, a više autora u istom trenutku smišlja različite melodije na istoj glazbenoj podlozi da bi se na kraju izabrala ona najuspješnija. Međutim, "track and hook" princip (autorov neologizam) stvara višak hitova pa različite zvijezde ponekad dobivaju slične hitove što je izazvalo probleme između Ryana Teddera i Kelly Clarkson koja ga je javno prozvala nakon što je čula da njezina pjesma "Already Gone" neodoljivo podsjeća Beyonceinu "Halo".
Doduše, Martin i Dr. Luke maznuli su (preciznije, rekonstruirali je kao klasični pop hit) i "Maps" grupe Yeah Yeah Yeah's kako bi stvorili njezin veliki hit "Since U Been Gone", a to koketiranje s plagiranjem čest je problema Dr. Lukea koji se zbog toga mnogo puta susretao s tužbama. No, to je najstariji problem pop industrije koja servira identično jer slušatelji najbolje reagiraju na poznate zvukove.
A ako ćemo realno, u današnje vrijeme više nikog nije briga radi li se o plagijatu. Može biti Rozga, može biti Severina ili neka od 30 klonova koji godišnje nastanu i nestanu, a sve zajedno zvuči kao nešto iz Italije, Španjolske i Srbije što pak zvuči kao nešto iz Grčke ili je direktno uzeto od Grka i nije potpisano.
Pop po mjeri čovjeka... S ADHD-om
I dok je ovaj pristup odavno prisutan u filmskoj industriji, moderna pop industrija također je prigrlila određene metode kako bi njihov "proizvod" dospio do što većeg broja slušatelja. Na svakom se ozbiljnijem projektu angažiraju hitmakeri iz svih dijelova svijeta, stvaraju se fokusne grupe koje će testirati određeni brend, a tu je i agresivni marketing.
U vrijeme Motowna morali ste imati jedan jak refren i to je bilo to. Danas, kada je pažnja slušatelja zastrašujuće kratka, morate imati refren ili ubaciti neku "udicu" svakih sedam sekundi (vrijeme prije nego prosječni slušatelj prebaci na drugu pjesmu ili stanicu).
"Moraš imati nešto u uvodu pjesme, nešto u dijeli prije refrena, u refrenu, a ako imaš neki prijelaz, bilo bi dobro i da tamo nešto ubaciš", govori Jay Brown suosnivač izdavačke kuće Roc Nation.
Stare njuške znaju u čemu je tajna
Hitovi koji ne prođu kod jednog, proći će kod drugog, a producenti vrlo često ne biraju samo postojeće zvijezde već potpisuju i anonimce od kojih uzimaju veći postotak što oni s iskustvom nikada ne bi prihvatili.
I dok su Martin i Luke dio mašinerije, na vrhu su i dalje stare njuške kao legendarni Clive Davis koji je vidio i čuo sve, a radio je sa zvijezdama od Janis Joplin do Kelly Clarkson.
On zapravo nema neki pametniji savjet osim općih mjesta kao što je "tajna uspjeha leži u kontinuiranom izbacivanju hitova".
No, Jason Flom tvrdi da je tajna u prepoznavanju zvijezda i da je potpisao Katy Perry i prije nego je čuo kako pjeva jer je "znao da je zvjezdani status njezina sudbina", a to više govori o industriji nego o Katy Perry.
"Gdje ima mjesta za McDonald's ima i za Burger King"
Ipak, priča poduzetnika i avioprijevozničkog magnata Louisa Pearlmana koji je 1989. upoznao članove grupe New Kids on The Block, a nakon što je doznao da zarađuju više od Michaela Jacksona, odlučio je stvoriti vlastitu boy grupu - Backstreet Boyse. Angažirao je Denniza PoPa i Maxa Martina da im napišu pjesme, a u kratkom su vremenu postali jedan od najpoznatijih grupa na svijetu. Njihov "Millennium" iz 1999. i dalje je jedan od najprodavanijih albuma u povijesti.
"Ja na sve gledamo ovako, gdje ima mjesta za McDonald's ima i za Burger King", govori Pearlman koji trenutno odslužuje 25-godišnju kaznu zbog pronevjere.
Ipak, ova stara lopina itekako je bitna figura u stvaranju zvijezda kao što su N'Sync (s naglaskom na Justinu Timberlakeu) i Britney Spears. I to nije sve, Seabrook je posredno zaslužan i za stvaranje K-popa jer tijekom azijske turneje Backstreet Boysa, njegov je projekt inspirirao Korejsku folk zvijezdu Soo-Man Leeja da učini isto.
Učenik postaje učitelj
A ako mislite da je glazba hladni biznis u SAD-u, Koreanske korporativne metode su nemilosrdne, a boy i girl grupe su nešto kao vojni kampovi koje preživljava tek jedan od deset kandidata.
I dok neki tvrde da je to ipak previše, iznenadili bi se koliko su Ameri nakon toga preuzeli od Koreanaca i koliko su karijere Rihanne ili Kelly Clarkson koreografirane od strane velikih biznisa.
Primjerice, Rihannina izdavačka kuća organizira "autorske kampove" u kojima se okupljaju deseci producenata i tekstopisaca (ne nužno i Rihanna) koji tjednima smišljaju njezin novi hit.
Kad se hit izabere, sve se snima, a producenti minuciozno krpaju vokale koristeći najbolje dijelove različitih takeova. Ukratko, hitmakeri danas ne stvaraju samo hitove već i umjetnike, a problemi se javljaju kad se zvijezde osjete poriv da nešto same napišu.
Taylor Dayne jedan je od primjera što se događa kad zvijezde zanemare Clivea Davis i umjesto predloženih krenu s vlastitim pjesmama.
"Možeš imati odličan vokal, ali kad ti čujem pjesmu, znam da nešto nedostaju. Biti autor potpuna je druga priča", govori Ester Dean, pjevačica i dugogodišnja suradnica Stargate ekipe.
Seks, sushi i pop rock
I dok se seksipil masovno prodaje, Seabrook tvrdi da se za svog druženja s ekipom nije susretao s razvratom. Umjesto kokaina, svi u studiju prežderavaju se sushija, a producenti su mahom obiteljski ljudi koji s poslom završavaju u šest i odlaze kućama.
Nikad na posao ne dolaze pijani ili nadrogirani jer ovo je biznis kao i svaki drugi.
Ipak, Kesha je prošle godine podigla tužbu protiv Dr. Lukea i optužila ga za seksualni napad, a on nju za kršenje obaveza iz ugovora zbog čega još uvijek ne može surađivati s ostalim producentima i autorima.
"Ovaj biznis sigurno ima mračnu stranu", govori Seabrook i dodaje da su svi posebno zatvoreni kad se ove teme nađu na tapeti s posebnim naglaskom na Martinu kojeg opisuje kao "tajnovitog lika iz sjene" i kojeg nije uspio intervjuirati.
A možda jednostavno ne voli otkrivati svoje poslovne tajne i bira ostati u drugom planu dok njegove pjesme osvajaju svijet.