NEKADA najbolja tenisačica svijeta Caroline Wozniacki nedavno je najavila da se povlači u mirovinu, a sad je za časopis People progovorila o teškoj bolesti s kojom se bori.
Prije godinu dana iznenadila je sportski svijet priznanjem da boluje od reumatoidnog artritisa, teške autoimune bolesti.
Otkrila je da je sve počelo kad je shvatila da se osjeća puno umornije nego što je bilo uobičajeno, no da je vjerovala kako jednostavno previše trenira sve dok jednog jutra nije mogla ustati iz kreveta.
"Jedan dan sam se probudila, nakon meča koji je trajao tri i pol sata, i nisam mogla ustati iz kreveta. Nisam se mogla pomaknuti. Ta sam shvatila da nešto nije u redu", ispričala je.
Nakon toga je, kaže, počela obilaziti doktore, ali nitko nije znao u čemu je problem.
"Nakon što su mi napravili krvne pretrage, pokazalo se da imam autoimunu bolest, sumnjali su na lupus. Nakon dodatnih pretraga ispalo je da se radi o reumatoidnom artritisu. Bila sam u šoku, ali istovremeno i sretna što napokon znam što mi je i mogu početi raditi na tome da mi bude bolje", priznala je.
Nakon što je saznala za dijagnozu, ipak je uspjela dovršiti sezonu, a u siječnju je osvojila svoj prvi Grand Slam na Australian Openu.
"Nikad ne bih ni pomislila da bih ja, kao profesionalna sportašica, mogla imati reumatoidni artritis. Nije mi palo na pamet da bi se zdrava i snažna osoba koja se bavi sportom mogla razboljeti od tako nečega", rekla je.
Reumatoidni artritis nije izlječiv. Radi se o kroničnoj upalnoj bolesti vezivnog tkiva pri čemu imunološki sustav napada hrskavicu, kosti, a ponekad i unutrašnje organe. Caroline je ipak nastavila igrati tenis.
"Neke stvari su mi bile teže, ali osjećam da mogu učiniti sve što poželim. Uspjela sam ostvariti neke od najvećih pobjeda svoje karijere usprkos tome što sam bolesna. Nikad to nisam htjela koristiti kao izgovor za bilo što", istaknula je.
Tvrdi da je javno progovorila o bolesti kako bi upozorila druge žene.
"Mlade žene mogu pomisliti da su samo umorne ili da previše rade kad se pojave simptomi, a kad im bude malo bolje, pomisle da je sve u redu i da nema potrebe ići liječniku. U prosjeku prođe sedam godina od pojave simptoma do toga da saznaju dijagnozu. Kad sam naučila nešto više o tome, shvatila sam da je važno da podijelim svoju priču i pokažem im da je sve moguće", zaključila je.