Ilustracija: Instagram
PSIHOTERAPEUT dr. Vladimir Đurić na svom Facebook profilu često iznosi zapažanja i anegdote, a njegovi statusi vrlo često postanu viralni. Jedna od njegovih posljednjih objava, koja objašnjava očevu ljubav prema kćerkama, oduševila je njegove mnogobrojne pratitelje te se proširila društvenim mrežama. Prenosimo je u cijelosti.
"Sine, vrata ove kuće su ti uvijek otvorena. A bude li te ikad taknuo onaj tvoj, samo dođi, pogledaj me i zagrli... Ne moraš mi ništa reći. Slomit ću mu svaku kost u tijelu”, reče moj automehaničar prije nekoliko mjeseci pričajući o kćerki pred udajom.
Ćelav, neobrijan, debeo, u prastarom kombinezonu skroz zaflekanom od ulja, s crtom od znoja i prašine posred čela i "zakrvavljenim očima s dušom."
Veliki sam fan psihoterapije, obožavam sve što ima veze s njom – kongrese, seminare, edukacije i radionice, predavanja, filmove i stranice na internetu s tom tematikom... Međutim, najviše volim što se spomenuta znanost ili možda "tajna vještina" može naći posvuda, u svakoj ljudskoj interakciji ili mjestu. U filharmoniji, kazalištu, kavani, šetalištu, košarkaškom terenu... Pa i u automehaničarskom kanalu dok otac koji je tu ostavio svoje najbolje godine da bi prehranio i školovao svoje dijete drži predavanje odgoju kćeri.
I nema tog sveučilišnog profesora i knjiškog moljca koji bolje poznaje materiju i tko je učio s više razumijevanja, ljubavi i odanosti prema obitelji čuvajući to pile s njegovim očima u rukama crnim od ulja nakon 12-satne smjene u kanalu.
Što mislite, hoće li ta djevojčica biti maltretirana? Hoće li trpjeti psihičko i fizičko zlostavljanje u braku? Hoće li misliti da nema spasa, propiti se i navući na tablete? Hoće li razviti paniku, hipohondriju ili neku psihosomatsku bolest levitirajući između pakla u braku i pakla osude od strane svoje vlastite obitelji ili društva?
Ili će shvatiti da NE MORA ostati u tom braku, da ima alternativu, da ima tatu, bez svih zuba, ali s velikim srcem, ogromnom dušom i još većim rukama koje će je braniti od svega i svačega? A čim ne mora, to je sasvim drugi padež.
Njena sreća je tada samo njena stvar i zavisi od njenih osobnih preferencija. Ali zato njena tuga... Uvijek ima s kim podijeliti, a tuge koje se dijele i nisu toliko strašne."