Svemir nema rub, a stvarnost ne vidimo očima: Zanimljivosti o životu koje niste znali

Svaki dan naučimo nešto novo. Svijet je još uvijek pun neotkrivenih stvari, a neke od njih nećemo ni doživjeti. Međutim postoje i neke činjenice koje su nam cijelo vrijeme pred nosom, a nikada ih nismo primijetili, ili uopće razmišljali o njima. Netko je na Redditu postavio pitanje upravo o takvim činjenicama, a odgovori su bili fascinantni. Izdvojili smo najbolje među njima.

Svako književno djelo koje smo ikada pročitali je samo kombinacija 30 slova.

Postoji i teorija u kojoj bi neograničeni broj majmuna, uz neograničeno vrijeme, mogao napisati sva Shakespeareova djela - jednom bi se kombinacija pogodila. Svaka sličnost s nekim literarnim djelima je nenamjerna.

Milijun sekundi je 11 dana, a milijarda sekundi 31 godina.

Nije dobro gubiti vrijeme! Ipak, kad ovako postavimo stvari, možda ćemo drugačije gledati na njega. Ili upasti u egzistencijalistički užas kad zakasnimo na ručak.

Svemir nema rub.

Iako nitko pouzdano ne zna kojeg oblika je svemir i koliko je točno beskonačan, znanstvenici su prilično sigurni da nije jasno omeđen. Možda o tome treba pitati zagovornike teorije da je zemlja ravna, oni zasigurno imaju jasniji odgovor.

Ako postavimo ogledalo jednu svjetlosnu godinu od Zemlje, možemo vidjeti dvije godine u prošlost.

Zvuči kao dobra marketinška kampanja za neku od onih krema za pomlađivanje, gdje se svi vrlo dramatično gledaju u ogledalu.

Ili smo jedina živa bića u svemiru ili nismo.

Svaka od tih mogućnosti je prilično misteriozna - možda nećemo upoznati Marsovce, ali kontakt s drugim planetima bio bi zanimljiv. I vjerojatno ne baš sličan onima u američkim filmovima, jer iz nekog razloga vanzemaljci uvijek slete k njima.

Postoji jednako beskonačno brojeva između 1 i 0 kao između negativne i pozitivne beskonačnosti.

Dobar razlog za ozbiljno se zamisliti. Ili dobiti jedinicu iz matematike u osmom osnovne.

Ne vidimo stvarnost, nego refleksije svjetlosti.

Budući da naše oči mogu registrirati samo mali spektar u rasponu svjetlosti i boja, stvarnost vjerojatno izgleda puno drukčije nego što je mi vidimo. Pitajte šišmiše.

Zapravo nikada ne diramo ništa.

Osjećaj dodira zapravo su samo atomi koji se odguruju zbog jednakih naboja, ali nikada ne dolaze u kontakt. U tom smislu, nikada nismo imali potpuni "kontakt" ni s čime.

Sve što čitamo, gledamo i čujemo je samo točka.

Bilo koja pjesma, slika, knjiga ili video može se pretvoriti u digitalni niz jedinica i nula. Ako u taj niz stavimo točku, možemo ga pretvoriti u decimalni broj i staviti na brojevnu crtu. Dakle, sav novi sadržaj koji konzumiramo zapravo je samo točka na brojevnoj crti. Tako i ovaj članak - budite sretni što ste otkrili ovako dobru točku.

1990. godina bliža je slijetanju na Mjesec nego današnjici.

Ovo nije posebno nadrealno ili fascinantno, ali definitivno je uspjelo postići da se osjećamo staro.

Zrno prašine je po veličini na pola puta između protona i Zemlje.

Zamislite što se tek dogodi kad ne usisate kuću tjedan dana. Možda stvorite novu galaksiju.

Ako žena rodi samo sinove, prva je osoba u povijesti svojih gena koja nije rodila ženu. Obrnuto vrijedi za očeve koji imaju samo kćeri.

Budući da nam je zemlja pred demografskim kolapsom, ove dvije teorije mogu se i kombinirati, ali onda ne zvuče toliko zanimljivo.

Naše oči imaju "mrtvi kut"

U donjem lijevom i desnom kutu naših očiju postoji mrtva točka i u tom smjeru ne možemo vidjeti. Ako zatvorimo jedno oko, smetat će nam i nos.

Kad bi Sunce bilo veličine bijelog krvnog zrnca, Mliječna staza bila bi veličine SAD-a.

Još jedna zanimljiva usporedba. Ne znamo kako se u ovo uklapa zrnce prašine iz ranijeg navoda, kad istražimo, javit ćemo.