KAKO je izgledalo kupanje na Bundeku prije 60 godina? U suradnji s Yugopapirom donosimo tekst iz 1962. godine u kojem se govori o počecima kupanja na zagrebačkom umjetnom jezeru Bundek.
Srpanj 1962: Do prije godinu ili dvije ni najrođeniji Zagrepčanin vjerojatno nije čuo za Bundek, onu "šoder-grabu" kraj novog Mosta slobode, iz koje je iskopano šljunka valjda za pola glavnog grada Hrvatske. A onda se netko sjetio i tu ogromnu lokvu pored Save proglasio - jezerom.
Bundek su prvi otkrili dječaci iz Trnja: jednostavno, voda u njemu bila je i bistrija i bezopasnija od one koja teče našom najvećom nacionalnom rijekom. Umiješali su se i komunalci - "namirisali paru", kako rekoše pakosnici - i Bundek prekvalificirali u kupalište.
Zagrepčani muku muče kako da se rashlade u ljetnim pripekama, još od onog dana kada su ispirači trbovljanskog ugljena zagadili Savu. Oni i sada - valjda po tradiciji - dolaze do rijeke, ali se uglavnom samo sunčaju na livadama pored nemirne, zamućene vode, a i ne zamoče noge u nju.
Praznikom, u ove sparne dane, i na Bundeku se hladi dvadeset-trideset tisuća duša. Možda i više - tko da izbroji. Samo, oni koji su ovamo pobjegli od prljave Save nisu se usrećili. Ukratko, "nije ni ovo rješenje", složili su se s onim gradskim vijećnicima koji ne vide u Bundeku izlaz kad je riječ o kupalištu polumilijunskog grada pod Sljemenom.
Ali, da bi i ovdje moglo biti bolje - moglo bi! Desetak kabina, dva ugostiteljska objekta u barakama, nekoliko ručnih crpki za vodu i - to je sve. Samo, da ne zaboravimo i službenike koji revnosno naplaćuju pune kupališne tarife i takse za parkiranje vozila...
Rekreacijsko-sportski centar - ispod Sljemena ili na Jarunu?
Kao i svakog ljeta, opet je aktualno pitanje sportsko-rekreacijskog centra. Ispada nekako, kao u poznatoj basni o vuku koji je htio graditi kuću (kad mu je bilo zima), pa nije htio (kad je došlo ljeto). Već godinama natežu se stručnjaci, urbanisti, komunalci: gdje graditi i što zapravo jedan takav centar treba obuhvatiti.
Predio ispod Sljemena koje - po navici Zagrepčana - samo po sebi predstavlja rekreaciju, u Jarunu - na lijevoj obali Save, u blizini najgušćih gradskih četvrti ili kraj novog Velesajma...
Priređena je i neka izložba, održani razgovori, pozivani građani da iznesu svoje mišljenje. Netko je predložio šire anketiranje javnog mnijenja i - to je prihvaćeno. Svojevremeno, zagrebačka poduzeća jednodušno su se odazvala pozivu za izgradnju sportsko-rekreacijskog centra i sredstva su, navodno, osigurana.
"Pa, što tu treba mnogo mudrovati", čuo se glas građanina. "Gradimo ga tamo gdje ima dosta prostora, sunca, zelenila i vode."
Do bazena u Zelini, Samoboru, Bregani ili u Stubičkim Toplicama dolaze uglavnom vlasnici automobila. Takvih u Zagrebu nema, istina, malo (registrirano je ravno 22.828 vozila s oznakom ZG!), ali to je ipak dosta ograničen broj građana.
Ostaju još dva bazena u samom gradu (na Šalati i Mladost), ali je i njihov kapacitet, u odnosu na potrebe, više nego skroman. Znači, ipak krenimo - na Bundek...
Turisti u Zagrebu
Na jednom skupu privrednih stručnjaka netko je iznio podatak: za prvih pet mjeseci ove godine kroz Zagreb je prošlo 83.000 turista (među njima oko jedna četvrtina stranaca!) koji su ostvarili 192.000 noćenja.
Podatak, sam za sebe, naročito kad je riječ o jednom eminentnom industrijskom gradu koji ostvaruje značajan postotak nacionalnog dohotka - možda naročito i ne impresionira, ali je u svakom slučaju dao povoda za zanimljiv razgovor. Naime, započelo se s tvrdnjom da Zagreb "nema dovoljno hotelskih kapaciteta".
Kad - gle! - predstavnik Ugostiteljske sekcije Gradske privredne komore iziđe na vidjelo s podacima: najelitniji zagrebački hoteli koriste jedva nešto više od polovine raspoloživih ležaja - Esplanade s jedva 54 posto, International 51, Palace otprilike isto tako, itd. Vršene su i neke ankete: ne radi se o nedovoljnim, nego o skupim objektima!
(Sport i svet, 1962.)