AKO STE ikad u Americi pritisnuli tipku za paljenje zelenog svjetla na pješačkom prijelazu i pitali se radi li zaista, ili ste pritisnuli tipku za zatvaranje vrata u dizalu iako sumnjate da radi, vjerojatno ste naišli na "placebo tipke" koje zapravo ne rade, tvrdi CNN.
No, Ellen Langer, psihologinja sa Sveučilišta Harvard, dugo se bavila proučavanjem ovog fenomena i zaključila je da većina tih tipki ipak nečemu služi. Njihovu je funkciju usporedila s placebom, zbog čega ih je nazvala "placebo tipkama".
Ona u prvom redu ističe psihološki učinak koji te tipke imaju na ljude.
"Poduzimanje neke radnje često ljudima daje osjećaj kontrole nad situacijom, što znači da oni više nisu samo pasivni promatrači, a ako možemo nešto učiniti, osjećamo se bolje nego kad samo čekamo", navodi.
Gradska uprava za promet potvrdila je da na pješačkim prijelazima New Yorka od 1000 tipki za paljenje zelenog svjetla za pješake radi samo njih stotinjak. Taj se broj posljednjih godina stalno smanjuje. New York Times je 2004. godine otkrio da većina tipki u gradu još i tada nije radila, iako ih je oko 750 još uvijek bilo funkcionalno.
Mogući je krivac za tu promjenu pogoršanje prometnih gužvi. Tipke za zeleno svjetlo za pješake uglavnom su postavljane prije nego što je gužva u prometu dosegla današnje razine. Te gužve danas ometaju složenu koordinaciju rada semafora.
I ostali su američki gradovi, poput Bostona, Dallasa i Seattlea, prošli kroz sličan proces. I u tim gradovima postoje "placebo tipke" za pješake. U Londonu, koji ima 6000 semafora, pritiskom na tipku za pješake pali se znak za čekanje, ali to ne znači da će se zeleno svjetlo upaliti išta brže nego što bi se upalilo da nema tog gumba.
U Londonu je sve veći broj semafora integriran u elektronski sustav koji detektira promet i prilagođava intervale prolaska pješaka i vozila u skladu s tim, dajući, na primjer, prednost autobusima koji kasne, što znači da pritisak tipke za prelazak pješaka nema ama baš nikakav učinak.
Dizala
Najčešće korištena "placebo tipka" postavljena je u dizalima - tipka za zatvaranje vrata koja u SAD-u gotovo nikada ne radi.
Kevin Brinkman iz Nacionalne industrije dizala tvrdi da pritiskanje te tipke nikako ne garantira da će se vrata brže zatvoriti. Svoju tvrdnju potkrjepljuje člankom iz američkog Zakona o osobama s invaliditetom, u kojem stoji da "vrata dizala moraju ostati otvorena dovoljno dugo da u dizalo mogu sigurno ući osobe s invaliditetom ili teškoćama u kretanju, osobe sa štakama ili u invalidskim kolicima".
Međutim, izvan SAD-a veća je šansa da će tipka za zatvaranje vrata dizala stvarno raditi, ali to je regulirano pravilnikom zgrade ili željama naručitelja, izjavio je za CNN Robin Fiala iz Otisa, najvećeg svjetskog proizvođača dizala.
Usto, poznato je i da termostati uređaja za klimatizaciju u hotelskim sobama imaju ograničeni temperaturni raspon dostupan korisnicima, kako bi se smanjili energetski troškovi. Ta praksa nije ograničena isključivo na hotele, otkriva Robert Bean iz Udruženja američkih inženjera za grijanje i klimatizaciju. Neki modeli čak imaju i opciju "placebo":
Okretanjem tipke u stvari se ne dobiva ništa, temperatura se ne mijenja.
Pozitivan efekt
Ellen Langer ističe da je bitno imati na umu i pozitivan učinak placebo tipki na ljude. Njihova je dobra strana u tome što stvaraju iluziju kontrole i daju ljudima mogućnost da nešto naprave u situacijama u kojima bi inače bili samo pasivni promatrači. To bi moglo i objasniti zašto ljudi pritišću tipku za pozivanje dizala iako ona već svijetli kad je dizalo već na putu.
Na pješačkim prijelazima placebo tipke daju pješacima osjećaj sigurnosti jer ih prisiljavaju da obrate pozornost na ostale sudionike u prometu, a pritiskanje tipke ne zahtijeva mnogo napora. Pritisak na tipku „toliko je sitan postupak da, čak i ako nema nikakvog učinka, ništa ne košta, a ima psihološku svrhu“, zaključila je psihologinja Ellen Langer za CNN.