U Hrvatskoj danas postoji tendencija jednog manjeg dijela društva da se žene zatvori u kuhinje, okruni, umjesto krune, pregačom, a umjesto žezla kuhačom. Da im glavno zanimanje bude majka i odgajateljica, a glavna vrlina čednost i poslušnost mužu. Iako predvodnici ovakvog pokreta misle da su u tome vrlo revolucionarni, često zaboravljaju da su takve nazadne ideje, srećom, nepovratno poražene.
A ako u bespućima interneta slučajno nabasate na knjižicu iz 1932. godine, pod nazivom Djevojke koje ne treba ženiti – opomene i savjeti, možete se prisjetiti kako takve budalaštine danas smiješno zvuče. Knjiga predstavlja pravi biser mizogine i patrijarhalne gluposti i današnjem čitatelju više zvuči kao neka, pomalo loše smišljena, zajebancija.
"Ne jedinicu, ne onu s gustom dlakom po tijelu..."
Prije par godina knjižica je zbog svog bizarnog sadržaja postala hit na internetu, a mi smo je se ponovno prisjetili u svjetlu aktualnih društveno-političkih kretanja. Kako piše u uvodnoj riječi izdavača, knjižica je svojevremeno navodno bila pravi bestseller i prodana je u 200.000 kopija.
Djevojke koje ne treba ženiti američkog autora Ronalda Gerlinga predstavlja vodič za "pronalazak žene poslijeratnom muškarcu", kada je bilo, kako autor tvrdi, "jako važno naći jednu od prigodnih majki nacije koje će repopulirati ratom opustošeno stanovništvo".
"Prvi znak raspoznavanja neprikladne udavače treba se tražiti u njezinoj obitelji", jedna je od dosjetki autora. "Za čovjeka nek je zakon da se ne ženi iz familija: 1. gdje nema muških nasljednika, 2. u kojih je gusta dlaka po tijelu, 3. koje naginju hemoroidima, rđavu varenju, otečenih nogu itd. Ali čovjek se može oženiti i djevojkom koja ima par sestara. Ali ako je jedina kći, tu su slabi roditelji i to je izumiruća familija", navodi se u ovoj bizarnoj knjizi.
Ali, i za jedinice ima spasa i to, piše, ako su "spoznale život i imaju nekakvo zanimanje". Dalje savjetuje muškarcima da "pravu ženu pokušaju prepoznati u rukopisu", a u tome im može pomoći - grafolog.
"Dobra se žena raspoznaje po fizičkom izgledu"
Dobru se ženu, prema autoru, može raspoznati i po fizičkom izgledu. "Rumene usne i gusta kosa svjedoče o zdravoj krvi, zdravi zubi počivaju na normalnom razvijanju kostiju i dobrom varenju... Uski kukovi odaju nerazvijenost i opasnost po razvitak djeteta, a isto tako i slabe grudi, koje ljubljenom stvoru oduzimaju hranu", savjetuje se izgubljenim poslijeratnim muškarcima.
Ima ovdje i dosta eugenike, pa tako autor objašnjava biologiju koja stoji iza rasta i razvoja dobre i kvalitetne žene, a tvrdi i da zna u kakvim okolnostima im se "maternice mogu dobro razviti", a u kakvim ne. "Čovjek zapaža svoju zakržljalost i ne ženi se, žena svoju ne", zaključuje Gerling o reproduktivnim organima i natalnoj odgovornosti "čovjeka", odnosno muškarca naspram žene.
Autor dalje navodi što čini lijepu ženu, pa tako između ostalog navodi "malo lice, velike oči, visoke i tanke obrve, nježan prijelaz obraza na vrat, niska i uska vilica, obla ramena, okrugla pleća i grudi, duga i gusta kosa, tijelo bez dlake, vitak zglob ruke, mala ruka i ključna kost, vitak stas, široki kukovi, ispupčeni i okrugli guzovi, malo dlake ispod pazuha i na preponama, mali prsti na nozi..."
Kaže kako su to ujedno i znakovi zdravlja žene, a da kod "astenično infantilnih", onih koje će donijeti loš plod, oni često izostaju, tako da se ne valja udavati za, po ovim parametrima, "ružne" žene.
"Šest profila glupih djevojaka"
Najbizarniji dio knjige je i ilustriran. Kroz crteže autor objašnjava kako prepoznati žene koje nisu za udaju. "Upadno mala glava s letećim čelom znači pomanjkanje pameti, naročito ako je tijelo veliko. Ženama ove vrste nedostaje strpljenje i one su astenično infantilne. I žene okrugla čela su astenično infantilne. One su obično tvrdoglave", tvrdi.
Zatim je autor ilustrirao "šest profila glupih djevojaka čija je inteligencija ravna nuli", kako bi ih jadni i zbunjeni muškarci mogli prepoznati odmah, bez da s njima uopće ulaze u komunikaciju.
"3 i 6 pored glupoće znače još i sujetu, 4 i 5 pripadaju ljudima slabog duha... Široko lice s iskočenim sljepoočnim kostima znače egoizam, životinjski nagon iznad svega", poručuje autor. Također dodaje kako je "stara stvar da se ljudi po nosu prepoznaju".
Gerling je već tada imao nešto protiv žena punijih usnica pa tako upozorava muškarce: "Mesnate, vlažne usne pokazuju lakomost, žudnju za uživanjem, požudu za novcem... Debele usne nalaze se kod žena koje imaju smisla za gruba seksualna uživanja..."
A evo i još nekih fotografija žena s kojima, prema autoru ovog "bestsellera", ne treba stupati u brak:
Iako je ova bizarna knjiga puna ekstremnih gluposti koje bi danas teško kome mogle zvučati validno, ona je prije par godina uspjela podijeliti domaće internet pučanstvo. Iako se velika većina komentatora složila da ih je knjižica nasmijala (ili uspjela uvrijediti), zabrinjavajuće je da su se našli malobrojni koji su iz nje ipak izvukli pokoji savjet.