PETRA Deša sa zagrebačkih Srednjaka, koja se u jednoj Facebook grupi zahvalila susjedima s kvarta zbog njihovog nesebičnog pomaganja njoj i njezinom psu Drewu, ispričala je za Index kako se svakodnevno snalazi u gradu i što joj stvara najviše poteškoća.
"Snalazim se svaki dan iznova. Zagreb je ipak najpristupačniji grad što se tiče osoba s invaliditetom jer nas je dosta i krećemo se svakodnevno - što samostalno, što uz pratnju. Mladi studiraju, mi stariji smo zaposleni, a umirovljenici se trude ispuniti dane raznim aktivnostima pa odlaze u svoje matične udruge ili na neka druga mjesta pa tako doprinosimo gužvi u gradu", kazala je Petra.
Objavljuje Petra Feniks Plemenita Deša u Utorak, 14. ožujka 2023.
"Snalazimo se kako znamo"
"Hoću reći - vidljivi smo, krećemo se. Svakodnevno se snalazimo kako znamo i možemo, a puno puta uz pomoć prolaznika. Ima poteškoća kada se nešto gradi, izgrađuje, popravlja pa se to ne osigura ili se ne obavijesti na vrijeme, onda moram ići okolo-naokolo, a nekada čak ni taksi ne dolazi u obzir jer nisu svi naklonjeni psima pa dođu po mene, vide psa i kažu: 'Pas ne smije', a piše im da sam u pratnji psa vodiča no, to je već druga priča..."
Ispričala je što joj najviše smeta u gradu Zagrebu i s čim se najčešće suočava. "Ono što mi smeta najviše je činjenica da se krenulo s nekom modernizacijom svega: semafora, javnog prijevoza, tramvajskih i autobusnih stajališta i slično, a u praksi je sve to više izuzetak nego praksa. Naime, uvedena je govorna najava, ona vanjska koja slijepima pomaže, najava linije koja je i u kojem smjeru ide", tvrdi i dodaje:
Objavljuje Petra Feniks Plemenita Deša u Srijeda, 22. rujna 2021.
"Koliko puta sam morala pitati: 'Oprostite, koji je broj?' jer ili je ugašeno ili tako stišano da se ne čuje, posebno na frekventnim stajalištima poput Trga bana Josipa Jelačića, Kvaternikovog trga i slično gdje je promet veći i gdje cirkulira veći broj vozila, ljudi i ostalo. Uz to, kada god se dogodi neka promjena, promjena naziva tramvajskih stanica iz ovog ili onog razloga, nasnimavanje nove traje predugo."
"Problem su građani koji parkiraju kako i gdje hoće"
"Da, nekada nije toga svega bilo, onda su se slijepi snalazili, brojali stanice, pazili na skretanja i slično, ali ako to danas postoji, ta govorna najava, zašto se i ja ne bih kao svi vozila na dužoj relaciji sa slušalicama i u vožnji čitala knjigu, nego moram biti koncentrirana na nešto što je u prošlosti bilo sve kao pomoć, a danas imamo tu modernu tehnologiju i mlade koji začas mogu nešto osmisliti i programirati", govori nam.
🐶❤️ @poliklimikaMilojevic
Objavljuje Petra Feniks Plemenita Deša u Nedjelja, 20. svibnja 2018.
Petra nadalje tvrdi da su problem građani koji se parkiraju kako i gdje hoće jer nije izgovor da je malo parkirnih mjesta. "Ljudi stanu na pločnik pa moraš sići na kolnik. Najčešće hodam po tramvajskoj pruzi i opet, drugi prolaznici pomognu, ali se pitam, zašto to ljudi rade? Zašto se parkirate pa i na pet minuta? Nije lako zaobići iako ima mjesta. Evo pas vodič neće sići na kolnik. U jako malo slučajeva hoće jer pas procijeni to kao opasnost za mene i nju, a s druge strane ne možemo proći jer je usko, između parkiranog vozila i zgrade", priča ona.
Stava je da ljudi jednostavno ne razmišljaju jer su svi u nekoj žurbi. "Možda se i meni žuri pa svejedno neću pustiti psa da obavi i otići, nego ću pokupiti iako mi se žuri. Neću za sobom ostaviti nered ili slično. Ako vam se žuri, ne znam... Krenite ranije, ali ne parkirajte se gdje vam padne na pamet."
Petri je Drew drugi pas vodič
Petrin pas Drew je s njom već osam godina i on joj je već drugi pas vodič. Uz nju se sigurnije kreće i ima manje briga oko toga gdje su postavljeni stupovi, kante za smeće i slično jer ona to sve zaobilazi. Tvrdi da je sa štapom to sve puno izazovnije i kad se "vrati" na kretanje s bijelim štapom, ističe da će joj biti teško, no, kako kaže, i to će savladati.
Ne znam di bi, unutra ili van, ali na suncu uzivam!
Objavljuje Petra Feniks Plemenita Deša u Subota, 31. ožujka 2018.
"Drew uči svaki dan. Uči cijelo vrijeme i ona svaku novu situaciju odradi onako kako misli da treba. Provuče nas kroz takve prepreke da se i ja kao mnogi zapitam: 'Pa otkud ti to znaš?'" tvrdi Petra i dodaje da je njezin pas Drew iz Centra za rehabilitaciju Silver.
Zahvalna je svima koji joj pomažu
"Nakon prvog psa vodiča nju sam dobila jer sam se ponovo prijavila za psa. To mi je jednostavno draži način samostalnog kretanja, zabavniji i sigurniji. U Silveru su napravili procjenu - kakva sam kao budući korisnik, koje su moje želje i potrebe i prema tome su mi ponudili psa. S obzirom na to da sam već imala psa, dodali smo samo neke male izmjene za drugog psa, ali bit je ostala ista, hoću psa vodiča!" govori Petra.
Za kraj je zahvalila svima koji ju primjećuju i voljni su joj pomoći. "Uvijek pružena ruka osunča i najtmurniji dan", zaključuje.