U SURADNJI s Yugopapirom donosimo tekst iz 1982. o Ružici Arsenijević, ženi s hiljadarke, najpoznatije jugoslavenske novčanice.
Svibanj 1982.: Na lijevoj strani novčanice, u kutu je ženski lik. Nije to izmišljen lik. To je lik žene, Ružice, koja živi, postoji i radi - u Beogradu. Svojevremeno, mnogo se pisalo o radniku s hiljadarke, čak su i film napravili o nasmijanom liku livca koji je s fotografije majstora Nikole Bibića sišao na novčanicu.
O ženi, reklo bi se, seljanki, s novčanice od sto starih hiljada - nije se znalo ništa. Onda je, nije tome davno, Jovan Hadži-Kostić u svojoj antologijskoj rubrici Tako reći nezvanično rekao da je žena s hiljadarke (nove) - najidealnija žena Jugoslavije.
A ta žena, ustanovili smo - nije izmišljena. Ona živi, postoji i radi - u Beogradu. I zove se - Ružica. Zaboravite, na trenutak, taj lik. I malo bolje pogledajte novčanicu. Ispod same ženine glave su tiskana slova: A. Milenković.
Andrija Milenković, Leskovčanin po rođenju, Piroćanac po školovanju, primijenjeni umjetnik po opredjeljenju - tvorac je novčanice od tisuću novih dinara. A lik žene na toj novčanici, lik seljanke kojoj čuperci izviruju ispod marame koja je omeđila lijepo, energično lice prodornog pogleda - lik je njegove supruge Ružice, rođene Arsenijević.
I tako, objasnili smo, zašto će, možda, od danas, tu novčanicu nazivati Ružicom.
"Najintimniji prijatelji i kažu: 'Daj mi jednu ružicu'", smije se Ružica, ljupka žena koja je, istini za volju, veoma teško pristala na ovaj razgovor. I dodaje: "Ima još šala na tu temu. Zovu me Ružica-inflacija ... Ili kažu: 'Kako s godinama raste inflacija - tako i ti sve više devalviraš'."
Šalu na stranu: danas, poslije osam godina otkako je hiljadarka (nova) izdana, Ružica s novčanice sve više sliči na Ružicu, pravnicu zaposlenu u Stalnoj konferenciji znanstveno-istraživačkih organizacija u Beogradu.
"Sve više sliči, to je točno", kaže njen suprug Andrija Milenković. A sve je počelo kad je raspisan natječaj za likovno rješenje novčanice. "Pobijedio sam u jakoj konkurenciji", priča Andrija Milenković.
"Kada su me, tada, pitali čiji je to lik, rekao sam - obične, zdrave žene, seljanke. Jer u internom natječaju bio je zahtjev da na novčanici bude motiv iz poljoprivrede, vezano za Zeleni plan, da bude općejugoslavenski, dakle, da ne bude u nošnji. Tražio sam takav lik i došao na ideju da modificiram lik svoje žene..."
"O svemu tome pojma nisam imala", kaže Ružica. "Pozirala sam Andriji uvjerena da će mi, kako je obećao, izraditi portret. I umjesto da dobijem sliku koja bi bila samo moja, dobila sam izmijenjen lik na novčanici koju - svatko može imati. Bila sam, tada, povrijeđena. Kasnije, postala sam ponosna što je to Andrijino djelo."
Lik na novčanici od tisuću (novih) dinara, naravno, uopće nije izmijenio Ružičin život: "Događalo mi se da mi ljudi s kojima se upoznam kažu: 'Vi me na nekog podsjećate.' Znala sam da to nije ovještala fraza, ali, naravno, nikad nisam htjela objasniti gdje su me to vidjeli i na koga ih podsjećam. Bilo bi to teško objasniti: ljudi mahom u novac gledaju kao u vrijednost, a ne kao u grafički izraz."
Inače, ako je već o tome riječ, Ružici Arsenijević riječ "slava" uopće nije nepoznata: njen otac je Mikica Arsenijević, nekadašnji nogometaš BSK-a i savezni kapetan... Onda se udala za slavnog muža...
Jer, Andrija Milenković je, poslije izvjesnog vremena provedenog kao asistent profesora Mihajla S. Petrova na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu, počeo se baviti (bilo je to 1958.) kreiranjem poštanskih markica, da bi se 1966. zaposlio u Zavodu za poštanske marke gdje i danas radi.
A priznanja su se nizala jedno za drugim: godine 1959. - Sedmosrpanjska nagrada, 1963. - godišnja nagrada ULUPUS-a, 1964. - Zlatna plaketa Forma 64, 1968. - nagrada Najljepša marka na svijetu, 1969. - Treća, četvrta i osma nagrada Međunarodnog salona u Parizu, 1973. - ponovo Godišnja nagrada ULUPUS-a, 1974. - Spomen plaketa grada Beograda, 1978. - Godišnja jubilarna nagrada ULUPUDS-a ...
I da više ne nabrajamo. Sve u svemu, Andrija Milenković, slikar iz Beograda, dao je preko pet stotina likovnih rješenja za marke koje su reproducirane u više od šest milijardi primjeraka. I za jednu novčanicu. S likom svoje žene, Ružice...