Foto: Facebook
VOLONTERSKI projekt "Ispričat ću ti priču" započet je u ožujku 2012. godine pod okriljem Pedijatrijskog psiho-onkološkog centra, koji je dio Zavoda za dječju onkologiju i hematologiju.
U početku su u projekt bile uključene tri volonterke, a danas se je taj broj dvostruk: šest predanih volonterki, studentica psihologije, svojim trudom i vremenom pokušavaju donijeti osmijeh na lica mališana. Svaki tjedan pripreme priču ili predstavu za mališane, a djeca su im nadjenula nadimak "tete pričalice".
Vesele volonterke, koje su i sudjelovale na 20. godišnjoj konferenciji hrvatskih psihologa u Dubrovniku (studeni 2012.), na Tjednu psihologije u veljači 2013. te na 2. Hrvatskom kongresu psiho-onkologije u Osijeku (svibanj 2013.), su Mirna Čagalj, Lucija Čoga, Antonia Ćosić, Ivana Glavaš, Katarina Lončarić i Ana Mužak.
Redovito pripovijedanje pomaže djeci u razvijanju i jačanju koncentracije te razvoju mašte
U sklopu projekta Tete pričalice rade s djecom koja su dugo hospitalizirana te nastoje kvalitetno i osmišljeno provesti vrijeme s njima, razveseliti ih, "maknuti" iz bolničke svakodnevice u svijet priča, dati im priliku da i oni budu dio priče, ponekad čak i da je sami kreiraju. Kroz brojne priče nastoje preusmjeriti pažnju mališana na neke druge teme koje su redovito poučne i vrijedne, poput prijateljstva, pomaganja, altruizma, hrabrosti, dobrodušnosti. Redovito pripovijedanje djeci može pomoći u razvijanju i jačanju koncentracije te u razvoju mašte, stoji na njihovoj stranici na Facebooku.
Priče koje djeca slušaju pripadaju raznim područjima: od klasičnih bajki do narodnih pripovijetki te modernih priča, a opus teta pričalica sad se sastoji od velikog broja ispričanih i uprizorenih priča.
Moć priče kao lijeka shvaćana je i primjenjivana tijekom cijele ljudske povijesti. Terapeutske priče se mogu opisati kao priče koje pomažu vratiti izgubljenu ravnotežu ili osjećaj cjelovitosti. Kad se djeci pričaju takve priče, na vidjelo izlazi potencijal priče da obnovi ravnotežu u određenom ponašanju ili situaciji. Pričanje priča je jedna od strategija kojom se djeci pomaže da se suoče s problemima s kojima se susreću u svojim životima, proživljavajući različita rješenja kroz junake priča, poručuju Tete pričalice.
Velike predstave na završetku dobiju veliki pljesak ili pak odličnu kritiku. Ono što tete dobiju je osmijeh na dječjem licu koji je najveća i najljepša nagrada koju je moguće dobiti.