REZULTATI nedavno objavljenog britanskog istraživanja o dječjem provođenju vremena pred ekranima šokirali su mnoge. Podsjetimo, 87 je posto Britanaca izjavilo da su sretni jer im djeca imaju pristup raznim ekranima i to u dobi od dvije godine, a 80 ih je posto uvjereno da će im djeca zbog toga kasnije biti naprednija.
Da je riječ o zabrinjavajućim podacima slaže se i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Gordana Buljan Flander koja je izložila i podatke za Hrvatsku.
"Rezultati istraživanja govore nam puno o potrebama djece, roditelja i suvremene obitelji u cjelini. Poliklinika je u suradnji s Hrabrim Telefonom 2017. godine provela nacionalno istraživanje o Screen Timeu, ukupnim vremenom pred malim ekranima, djece predškolske dobi. Također smo otkrili da sva djeca koriste male ekrane, da je 80 posto njih počelo s korištenjem prije druge godine suprotno smjernicama stručnjaka, da se mnogo djece hrani i uspavljuje uz male ekrane, što se negativno odražava na kvalitetu prehrane i sna, odnosno osnovne potrebe djece", rekla je Buljan Flander.
Iako svi roditelji omogućuju svojim mališanima korištenje malih ekrana, 50 posto njih je izjavilo da nisu sigurni koliko su štetni, a koliko korisni, navodi ravnateljica.
"Puno djece koristi male ekrane bez nadzora, npr. televiziju bez nadzora gleda 70 posto djece. Struka je vrlo jasna po ovom pitanju - do druge godine života nema nikakvih benefita korištenja malih ekrana za djecu koji bi opravdali rizike za njihov tjelesni, kognitivni i socio-emocionalni razvoj", istaknula je.
Od druge godine, kaže psihologinja, postupno se mogu uvoditi mali ekrani po pola sata dnevno svake godine, dakle do polaska u školu maksimalno dva sata.
"Naša djeca prosječno su pred malim ekranima između tri i pol i četiri sata dnevno, ne računajući eventualno korištenje malih ekrana u vrtićima, što značajno odskače od preporuka. Roditelji bi trebali biti uključeni u svijet suvremenih tehnologija i otkrivati ga zajedno s djecom, pružati djeci jasno i nježno vodstvo, kao i u drugim aspektima života", objasnila je.
Na taj način, smatra ravnateljica, kroz otvoren odnos i stalnu podršku, djeca će se naučiti povjeriti roditeljima i razgovarati s njima o važnim stvarima, nekim problemima i teškoćama koje će se moguće pojavljivati na malim ekranima kroz godine koje slijede, poput cyberbullyinga.
"Mi kao struka i društvo roditelje u tome trebamo podržavati, educirati i djecu i roditelje o ovim temama od najranije dobi djece, te ih usmjeravati ravnoteži - screen timea i takozvanog green timea, odnosno vremena provedenog u prirodi, tjelesnoj aktivnosti, u slobodnoj igri i druženju s obitelji", zaključila je.