Empatija kod djece pomaže im razumjeti i dijeliti osjećaje drugih, što je ključno za razvoj zdravih odnosa. Osjetljiva djeca često imaju prirodnu sklonost prema empatiji jer snažno reagiraju na tuđe emocije. Stoga je podrška roditelja važna za razvoj i jačanje te empatije. Dakle, razumijevanje njihovih potreba ključno je za podršku i poticanje emocionalnog razvoja.
Ipak, psiholozi tvrde da nisu sva djeca koja se lako rasplaču osjetljiva. Postoje i drugi znakovi. Edukatorica za odgoj, dječja psihologinja i mama, Jaimie Bloch, podijelila je pet znakova koji opisuju vrlo osjetljivu empatičnu djecu.
- Osjetljiva su na potrebe i emocije drugih: često mogu pitati zašto se netko osjeća na određeni način i pokazivati znatiželju prema likovima u knjigama, TV-u, kod kuće ili na igralištu.
- Imaju duboko suosjećanje i brigu za životinje, ljude ili okoliš.
- Postavljaju puno pitanja i žele sve znati.
- Tiha su i sporije se zagrijavaju od druge djece njihove dobi: čini se da na njih utječu tuđe emocije i energija te ih ljudi, glasno i užurbano okruženje lako mogu pretjerano stimulirati.
- Mogu iznenaditi roditelje intuitivnim komentarima o sebi, drugima ili specifičnom okruženju.
"Empatija je vještina koja nam može pomoći da se povežemo s drugima, razumijemo svijet i bolje se povežemo sa samima sobom. To je često vještina koju treba učiti, ali neka djeca posjeduju tu kvalitetu od rođenja. To su djeca koja su inače osjetljivija i skladnija od ostalih svoje dobi", navodi edukatorica u objavi na Instagramu.
Imati empatično i osjetljivo dijete može biti teško, ali to je zapravo supermoć, kaže Bloch.
"Mnoga djeca koja su empatična i promišljena označena su kao sramežljiva ili asocijalna. No, u stvarnosti, ta je kvaliteta temeljni aspekt onoga što jesu i kada iskoristimo tu prednost, možemo podržati svoju djecu da budu najbolje verzije sebe", objašnjava edukatorica.
Ističe da suosjećanje pruža djeci prilike za povezivanje s drugima te stvara pojedince pune ljubavi i razumijevanja.
"Empatična i osjetljiva djeca trebaju otvorene i iskrene razgovore. Cijene slušanje i potrebno im je malo više vremena za obradu iskustava, a za to im je potrebna podrška roditelja i puno ljubavi. Također, možemo ih početi učiti vještinama da se nose sa svim svojim iskustvima, što je važno jer tako mogu naučiti koristiti, prihvatiti, pa čak i razvijati svoje vještine s tim svojim darom", zaključila je Bloch.