U 70-ima i 80-ima vladalo je ono što se danas naziva slobodnim roditeljstvom, što je dovelo do generacije djece koja su znala sama pripremiti večeru i mogla su ostati bez nadzora vani do kasnih sati. Roditelji u 90-ima su optuživani da su previše uključeni u društveni i obrazovni razvoj svoje djece, odnosno da prate svaki njihov korak do te mjere da bi mogli utjecati na njihovu proaktivnost, sposobnost rješavanja problema, samopouzdanje i samostalnost. Takvi roditelji danas su poznati pod nazivom helikopter-roditelji.
U kakve ljude zapravo odrastaju djeca helikopter-roditelja? To je pitanje koje je na Redditu postavila jedna osoba, a tema je toliko zanimljiva da se skupilo više od 2000 komentara. Evo što kažu oni koji su tako odgajani.
"Na svakom poslu koji sam imala, stalno sam se bojala da ću nešto zabrljati i biti razočaranje. To je paralizirajuće", kaže jedna osoba.
"Tjeskoban sam. Moji roditelji su imali nerealna očekivanja, a i sada odbijaju prihvatiti da su njihova djeca odrasla", tvrdi druga.
"Moja mama je bila helikopter-roditelj. Odrastanje je bilo teško. Nisam imao nikakve vještine potrebne za stvarni život", dodaje treća.
Četvrta kaže da je zbog takvog odgoja danas na potpuno drugom spektru roditeljstva.
"Rekla bih da u odgoju zapravo naginjem benignom zanemarivanju. Volim djecu, ali dopuštam im da pogriješe i nauče na vlastitoj koži. Moja su djeca mnogo kompetentnija nego što sam ja kao odrasla osoba."
Što stručnjaci kažu o helikopter-roditeljima?
Pojam helikopter-roditelja prvi se put pojavio još 1990. godine u knjizi Parenting With Love And Logic autora i stručnjaka za razvoj djece Fostera Clinea i Jima Faya. Oni su u knjizi opisali roditelje koji svoju djecu štite u apsolutno svakoj situaciji, nose im užinu u školu, umjesto njih rade školske zadatke i trude se stvoriti im savršen život bez ikakvih briga ili problema. Međutim, ovakvu vrstu odgoja autori opisuju kao destruktivnu te je roditeljima nikako ne preporučuju.
Iako je sasvim prirodno da roditelji žele najbolje svojoj djeci, stručnjaci upozoravaju da ponekad ta želja prelazi zdrave granice. Previše zaštitnički roditelji žele spriječiti bilo kakvu štetu djeteta do te mjere da pokušavaju prilagoditi okolinu djetetovoj sigurnosti.
A to je, budimo iskreni, ipak nemoguće. Dok je dijete pod roditeljskim nadzorom, to se može provesti, ali jednom kad krene u vrtić ili školu, ovakav način odgoja može ostaviti ozbiljne posljedice na njegovo funkcioniranje u starijoj dobi. Granice kao takve moraju postojati jer pomažu djetetu da ih kasnije nauči postavljati samo.
Posljedice bi mogle biti ozbiljne
Svaki pretjerano zaštitnički ili kontrolirajući odgojni stil ima svojih posljedica. Iako roditelji imaju isključivo dobre namjere i ne žele loše svome djetetu, njihove odgojne metode mogu uzrokovati mnogobrojne probleme a da toga nisu ni svjesni.
Naime, helikopter-roditelji stalno donose odluke umjesto svoje djece pa se s vremenom smanjuje njihova potreba za rješavanjem problema i donošenjem vlastitih odluka. Područje mozga koje je za to zaduženo neće se dovoljno razviti pa djeca nakon odlaska od kuće neće biti sposobna donijeti bilo kakvu odluku, što može biti itekako velik problem u njihovoj kasnijoj dobi.
Isto tako, istraživanja su pokazala da pretjerana prisutnost roditelja može uzrokovati nesigurnost kod djece. S vremenom postanu uvjereni da ništa ne mogu napraviti sami, što ozbiljno utječe na njihovu psihu i samopoštovanje. Često se osjećaju beskorisno, nesposobno i nesretno, što s godinama može prerasti u kroničnu depresiju.