Foto:123RF
"Tu je golema doza ljubavi, ali i strah, umor i grižnja savjesti"
"Ljudi vas pokušaju upozoriti prije majčinstva. Otišla sam na sastanak s mladim mamama dan prije nego što sam rodila sina Charlieja. Slušala sam te neispavane, umorne i nervozne mame kako pričaju kako će mi se život iz temelja promijeniti. Kod mene će biti drugačije, rekla sam veselo i ne sluteći da ću samo dva dana kasnije izgledati kao Brad Pitt na kraju filma Legenda o jeseni, tumarati i jecati. Osim što ja nisam vrludala naokolo nego sam bila prikovana za kauč. Sjećam se da sam gledala Sluškinju s Manhattana i pokušavala dojiti (i samo pokušavala). Bila sam preplavljena osjećajima ljubavi za to malo klupko na mojim prsima, boli i straha. Iz tog razdoblja postoji fotografija na kojoj u jednoj ruci držim bebu, u drugoj pivo i plačem. Ta fotografija je pravi odraz toga kako ja doživljavam majčinstvo. Tu je golema doza ljubavi, ali i strah, umor i grižnja savjesti. Charlie sada ima tri godine i zaigran je dječak, voli kopati nos i slagati puzzle. Volim ga sve više i više, ali majčinstvo nije postalo lakše, samo je s vremenom drugačije."
"To je najteži zadatak na svijetu koji ne možete razumjeti dok ne postanete mama"
"Biti mama je najljepša stvar na svijetu, ljubav kao nijedna dosad, bla bla. Stvarno jest. Ali ujedno te i cijelu proguta, zajedno s tvojom slobodom. To je najteži zadatak na svijetu koji ne možete potpuno razumjeti dok ne postanete roditelj. Kad čujem 'mama' 47. put u satu samo se trgnem. Kad čujem 'mama' 67. put zavrti mi se u glavi i zavičem: 'MOOOOOLIM??!!!!' Ponekad i tiho kažem 'Da, ljubavi?' i pogledam tog malog čovjeka za čije potrebe živim. To je jedan veliki vrtlog emocija."
Dana, 43
"Ovaj osjećaj krivnje je teži nego što sam mislila da će biti"
"Ja sam mama jednogodišnjakinje. Prošla sam sve najgore nakon porođaja: nedostatak sna, bebine grčeve, baby blues... Ipak, jer sam prošla sve to u početku, kasnije mi je bilo lakše podnijeti neke faze, kao na primjer plakanje tijekom vožnje automobilom. Majčinstvo je srozalo moj društveni život. I to ne zato što sam prezaposlena ili umorna nego jer prijatelji žele vidjeti moju kćer pa je moram povesti. Ali meni treba vremena samo za sebe. Zvuči plitko, zar ne? Treba mi to za moje psihičko zdravlje. I onda se osjećam loše i osjećam grižnju savjesti. Kad se zaderem na nju, grizem se. Isto kao i kad je ne mogu uspavati pa postanem nervozna. Već se osjećam loše jer ću je morati poslati u jaslice kad se vratim na posao. Nisam izašla nasamo s mužem otkako se ona rodila. Jer ću osjećati krivnju. Ovaj osjećaj je teži nego što sam mislila da će biti. Ali koliko god majčinstvo bilo teško, imam kćer koja će se ugledati na mene i koja misli da su moje grimase najsmješnija stvar na svijetu."
Fiona, 38