Odrastanje u generaciji X predstavljalo je znatno više samostalnosti nego što je to danas uobičajeno. Djeca su se često morala sama snalaziti, zabavljati se bez stalne stimulacije i nositi se s neugodnim ili dosadnim situacijama koje su se tada smatrale normalnima.
Za razliku od generacije Z, koja je odrastala uz više nadzora, strukture i razgovora o sigurnosti i emocijama, mnoga iskustva Gen X-a danas bi djelovala prezahtjevno ili nepravedno. Dakle, ovo su stvari uz koje je odrastala generacija X, a koje su generaciji Z nezamislive.
Ako su morali nekoga kontaktirati izvan kuće, pripadnici generacije X koristili su javne telefonske govornice i ubacivali sitniš kako bi nazvali nekoga. Ako se nitko nije javio, morali su čekati i pokušati ponovno, a ponekad su zvali na trošak primatelja. Govornice su često bile prljave, veza loša, a razgovori kratki i nejasni, što je tada bilo uobičajeno, piše YourTango.
Gen X je filmove gledao tako da ih je fizički posuđivao u videotekama jer streaming nije postojao. Videoteke su imale ograničen broj primjeraka, kazete su se morale premotavati, a traka se mogla zapetljati. Sav taj trud potreban za gledanje jednog filma danas bi bio izrazito frustrirajući za Gen Z.
Umjesto playlista, Gen X je glazbu snimao s radija na kasete, čekajući da se omiljena pjesma pojavi u programu. Snimanje je zahtijevalo brzinu, strpljenje i sate čekanja uz radio. Zvuk je često bio loš, a izrada jedne kasete mogla je trajati tjednima ili mjesecima.
Bez interneta, Gen X je informacije za školske radove tražio u tiskanim enciklopedijama i sličnim izvorima. Djeca su listala debele knjige ili odlazila u knjižnice i podatke prepisivala rukom. U usporedbi s današnjim trenutačnim pristupom informacijama, takav način istraživanja bio je spor i zahtjevan.
Ako su htjeli promijeniti kanal, Gen X djeca morala su ustati i fizički okretati gumb na televizoru. Daljinski upravljači nisu bili uobičajeni sve do 1980-ih, a izbor kanala bio je vrlo ograničen. Današnji način upravljanja sadržajem čini tadašnje gledanje televizije izrazito neučinkovitim.
Fotografije su se snimale na film koji se morao razvijati, često i tjednima. Tek tada bi se vidjelo kako su ispale, bez mogućnosti ispravka. Iako gotovo polovica pripadnika generacije Z želi da društvene mreže ne postoje, odrasli su u digitalnom okruženju koje je potpuno promijenilo odnos prema fotografiji.