BIO sam 2015. na porodu prvog od dva moja djeteta u rodilištu zagrebačkog KBC-a Sestara milosrdnica. Tada sam se iz prve ruke uvjerio da nam tako delikatni bolnički odjeli, na kojima na svijet dolaze novi ljudi, izgledaju poput mesnica ili u "najboljem" slučaju kao da smo u rodilištima Ceausescuove Rumunjske 50-ak godina ranije. No nismo, nego u rodilištu bolnice najvišeg ranga u strogom centru glavnog grada države članice Europske unije, debelo u 21. stoljeću.
Grozni, morbidni ambijent mjesta u kojem bi se i uređenjem morao slaviti život, kao i karikaturalna dotrajalost i pohabanost inventara te infrastrukture, zauvijek su mi se usjekli u pamćenje. Kada razmišljam o tom porodu, a uhvatim se da često o tome mislim, prvo mi na pamet padne užasno okružje u kojem se odvijao, a tek onda se sjetim ženine cjelodnevne muke i neopisive sreće kada nam se dijete napokon rodilo.
U godinama nakon ove osobno sam se uvjerio da nam jednako grozno izgledaju dječje bolnice, odjeli, hitni prijemi... Uzimajući u obzir sve to, kao i trendove velikog iseljavanja iz Hrvatske, depopulaciju, "bijelu kugu" i što još sve ne, nije čudno da Hrvatska odumire, a Hrvati izumiru. Malo kome se živi u državi u kojoj se rađa u ambijentu u kakvom nitko ne želi ni umrijeti. Hrvatska nam tako, čim smo došli na svijet, i nešto kasnije, dok smo u najosjetljivijoj dobi te česti gosti dječjih bolnica, odjela i hitnih prijema, nedvosmisleno poručuje da treba što prije pobjeći odavde.
Ipak, nije sve tako crno. Zapravo je, ali se zrake bjelila probijaju iz Hrvatskog zagorja. Točnije, iz Zaboka i tamošnje "Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana", kako joj je puno ime. Otišli smo tamo tragom informacije da se usred odumiranja Hrvatske u ovom njenom dijelu odvija baby boom. Dakle, ne u Zagrebu, Istri, Dalmaciji, nego u Zagorju. Je li moguće da jedina nada za demografsku revitalizaciju ne samo Hrvatskog zagorja, nego i cijele Hrvatske, dolazi iz Zaboka? Da je ovo mjesto posebno, svjedoči već lokacija na kojoj se nalazi. Bolnica je smještena na lokaciji kao nijedna druga u državi. U neposrednoj blizini autoputa, s pristupom njemu, te na visokom brežuljku.
"Bregi" su dakako simbol Zagorja, ali na njima očekujete klet, vinograd ili crkvicu, a ne modernu, veliku bolnicu koja će Hrvatsku spasiti od izumiranja. No to je tek početak nevjerice koja nas je obuzela čim smo došli ovdje i koja nas nije napustila, još uvijek, danima nakon odlaska od tamo. Ambijent, okružje, lokacija na kojoj je bolnica, ali i sami objekt te njegov interijer uopće ne izgledaju kao da smo u Hrvatskoj. Fotografkinja, snimatelj i ja smo to više puta ponovili tijekom boravka tamo.
Nema ovdje ničeg luksuznog i senzacionalnog, samo je za naše bijedne hrvatske uvjete i jednako takve bolnice ovo po svemu Švicarska, Austrija ili Norveška. Pri tome je ključno naglasiti da je ovo državna bolnica. Da, dobro ste pročitali. Ovdje nije riječ o nekoj od onih privatnih fancy klinika za žene nogometaša i estradne zvijezde, gdje se porod plaća desetak tisuća eura, a krevet rezervira mjesecima unaprijed. Ovo je bolnica u koju može doći roditi svatko i to besplatno. Tako da je dokaz i putokaz ostalim bolnicama i jedinicama lokalne, regionalne i državne samouprave da im to što su državne nije nikakva isprika što su prljave, zapuštene i dotrajale.
No dosta o njima. Došli smo u moderno, čisto i uredno rodilište na brijegu ponad guste i netaknute šume, iz čijih soba i hodnika puca pogled na Medvednicu i sve do Slovenije. Pa tko se ne bi htio (po)roditi u hrvatskoj "Klinici Schwarzwald"?! Ovdje su hodnici, podovi i stolice čisti kao apoteke. Sobe, kreveti i rađaonice izgledaju poput laboratorija. Sve je posloženo, ali ne beživotno.
Nego humano i brižno s dosta detalja i topline. "Osjećamo se kao da nismo u Hrvatskoj" je od početka boravka ovdje bilo i ostalo naša mantra. Ponavljali smo je sebi u bradu, između nas samih, ali i papagajski pričajući sa svim sugovornicima.
Razgovarali smo sa šefom odjela ginekologije i porodništva Rajkom Furešem, inače u ovom kraju poznatog kao člana kultnog rock banda po imenu Fuk Tregeri. Ovako tumači tajnu uspjeha rodilišta: "Rezultat je to dugogodišnjeg rada i velikog zalaganja osoblja. Naš kredo je stalna edukacija svih nas i pristup komunikaciji s puno razumijevanja, gdje je na prvom mjestu pacijent, odnosno trudnica, rodilja i novorođenče. Zato što smo svi tu radi trudnica, rodilja i djece. Osim toga, bolnica godinama uvodi inovativne pristupe, kako bi pacijenticama boravak u rodilištu bio što ugodniji", dodao je.
Sestrinstvo je duša zdravstvenog sustava. Hrvatska posljednjih godina ubrzano ostaje bez duše i u ovom, ključnom segmentu. No neće ostati i bez sestara u zabočkoj bolnici. Pitali smo ih kako su i zašto ostale ovdje jer znamo da im se u inozemstvu nude nekoliko puta više plaće. Njihovi odgovori, koje možete čuti u videoreportaži u tekstu, najbolja su pozivnica za rađanje u ovom rodilištu, ali i jedna od rijetkih stvari koje ulijevaju nadu kada je u pitanju naše zdravstvo.
Moramo istaknuti još jedne žene koje su stale pred našu kameru i mikrofon te im se posebno zahvaliti. Zato što su netom nakon što su postale majke pristale s nama podijeliti dojmove o porodu i boravku u ovom idiličnom resortu za rodilje, babinjače i novorođenčad.
Doznali smo tako da su na porod ovdje došle po svojoj izričitoj želji iako su djecu mogle donijeti na svijet u jednom od zagrebačkih KBC-a i rodilišta. Dobar glas o rodilištu na bregu očito se pronio i dalje od ovog kraja.
Posebnost bolnice u Zaboku te jedan od niza razloga zašto žene žele upravo tamo žele roditi djecu je "rajski plin"."Prije desetak godina smo prvi u Hrvatskoj uveli obezboljavanje poroda rajskim plinom, odnosno dušičnim oksidulom. To je vrlo kvalitetna metoda za obezboljavanje poroda. Navedeni plin minimalno je invazivan i nema nikakvih štetnih posljedica po majku i dijete", objasnio nam je šef zabočkog rodilišta.
I tako opet dolazimo do onoga zbog čega je ovo rodilište tako omiljeno i sjajno. Ne zato što je snobovsko i elitno, nego jer je normalno. I zato što je implementiralo u razvijenom svijetu normalne metode. Rajski plin kao sredstvo za neutralizaciju boli možete u Kanadi ili Australiji dobiti i kod zubara. Na brdovitom Balkanu je pak teška egzotika, do te mjere da su nas svi u zabočku bolnicu ispratili s naputcima da obavezno probamo to čudo i čim smo se vratili, dočekali pitajući: "Kako je, kakav je osjećaj nadisati ga se?!"
Srećom, u brdovitom Zagorju je rajski plin normalan kao gemišt. Moramo priznati da puno ljepše i čišće "puca" nego ovdašnji kiseliši.
Dobili smo dakle toliko upita kakav je osjećaj udisati rajski plin, da smo ga naprosto morali probati i s vama podijeliti dojmove. Nakon što sam stavio masku i počeo ga udisati, nisam ništa osjećao. Slušao sam ljubaznu medicinsku sestru kako mi govori da rodiljama toliko godi i rješava ih boli da one ne žele s usta maknuti masku kojom ga udišu čak ni ako porod traje satima. Nisam mislio da me mulja, ali ja i dalje ništa nisam osjećao iako sam jako udisao. Ipak, promjena je nastupila kada su s razglasa u rađaoni krenuli Ramonesi i njihov najprikladniji hit "I wanna be sedated". U doslovnom prijevodu značio bi "Želim biti omamljen". I upravo to mi se dogodilo dok sam s maskom na licu i rajskim plinom u dišnom sustavu lupkao prstima u ritmu Ramonesa. Omamilo me i to dobro, ali u najboljem smislu. Ni traga osjećaju mučnine. Osjećao sam se... kao da sam uzeo legalni opijat.
Zapravo, usred bolnice, okružen najboljim bolničkim osobljem s puno iskustva, kao da nisam radio upravo to? Bolnica u Zaboku nema samo sjajne sestre, doktore, aparate i uređaje, nego i DJ-a. Jer nakon što me je frenetičnost Ramonesa uvela u stadij legalnog puknuća, smirenje su do kraja izvršili Paul McCartney i Stevie Wonder. Tada je naime na zvučnicima izvršen elegantan prijelaz na "Ebony & Ivory". Divota.
Nažalost, bilo je vrijeme za otići iz ovog rodilištarskog raja. Zamislite kako je to dobra bolnica, s kojom odličnom energijom i osobljem, da vam se iz nje ne da otići. Ne samo to, nego zavaljen na putu za Zagreb u suvozačevom sicu i, još uvijek omamljen od rajskog plina, zamišljao sam kako čovjeku nakon posjeta rodilištu "Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana" dođe, ako već ne zatrudnjeti, onda barem napraviti dijete.