Odrastanje uz stroge roditelje može imati dugotrajan utjecaj na osobnost i način razmišljanja. Visoki standardi, stroga pravila i stalna potreba za pridržavanjem očekivanja mogu oblikovati navike i obrasce ponašanja koji ostaju prisutni i u odrasloj dobi. Neke od tih osobina mogu biti prednosti, dok druge predstavljaju izazove s kojima se i dalje nosite. Istraživač psihologije Lachlan Brown podijelio je nekoliko osobina koje su česte kod ljudi koji su odrasli u strogim obiteljima.
"Ako se često ispričavate, čak i kada niste ništa pogrešno učinili, to može biti posljedica odrastanja u okruženju gdje su pogreške bile strogo sankcionirane. Navika stalnog ispričavanja razvija se kao način da se izbjegne razočaranje ili kritika. Iako je važno prepoznati vlastite greške, nije nužno ispričavati se za svaku sitnicu. Učenje postavljanja granica i izražavanja bez osjećaja krivnje važan je korak prema zdravijim odnosima", kaže Brown za Hack Spirit.
U strogim obiteljima često vlada uvjerenje da je produktivnost važnija od odmora.
"S vremenom se taj način razmišljanja ukorijeni, stvarajući osjećaj krivnje prilikom opuštanja. Istraživanja pokazuju da su osobe koje su odrasle u visoko kontroliranim okruženjima sklonije kroničnom stresu i tjeskobi jer su naučene stalno biti na oprezu. No, odmor nije privilegija – to je osnovna potreba koja doprinosi mentalnom zdravlju i kvaliteti života", ističe istraživač.
"Ako ste odrasli uz roditelje koji su očekivali samostalnost, vjerojatno ste rano naučili da je najbolje osloniti se isključivo na sebe. S vremenom to može dovesti do poteškoća u traženju pomoći, čak i kada je ona prijeko potrebna. Strah da bi izražavanje potrebe za podrškom moglo izgledati kao slabost može rezultirati preopterećenjem i iscrpljenošću," objašnjava Brown.
No, prihvaćanje pomoći nije znak neuspjeha – naprotiv, ono pokazuje snagu i samopouzdanje, dodaje.
Kada osoba odrasta u okruženju gdje su emocije često umanjivane ili ignorirane, može steći naviku potiskivanja osjećaja.
Umjesto da otvoreno izrazite što vas muči, možda vam je prirodnije povući se i prešutjeti stvari. Međutim, emocije ne nestaju – ako se ne izraze, mogu se odraziti kroz stres, anksioznost ili fizičku napetost. Učenje izražavanja vlastitih osjećaja ključno je za mentalnu i emocionalnu dobrobit, zaključuje Brown.