Nijedno dijete nije savršeno i većina je roditelja u nekom trenutku vidjela svoje dijete kako se ružno ponaša prema drugima. No, ako ste zabrinuti da bi vaš sin ili kći mogli biti nasilnici jer se čini da sustavno ponižavaju druge, postoje suptilni znakovi na koje trebate obratiti pažnju. Možda ste već primili poziv iz škole jer je vaš sin gurnuo lice drugog djeteta u tanjur s tjesteninom. Ili ste na rođendanskoj zabavi čuli svoju kćer kako se podsmjehuje drugim djevojčicama...
Možda primjećujete da vršnjaci izvršavaju naredbe vašeg djeteta i pitate se je li moguće da vaše dijete govori drugima što da rade. Nitko ne želi biti roditelj djeteta koje zlostavlja druge, a spoznaja da bi to mogla biti istina jedno je od najusamljenijih iskustava.
Posljednja srijeda u veljači je Dan ružičastih majica, čiji je cilj prevencija vršnjačkog nasilja i edukacija o njegovim posljedicama. Tim povodom donosimo vam vodič kako prepoznati da je vaše dijete nasilnik.
Pojam "nasilnik" često se koristi preširoko. Kao stručnjakinja za ovo područje, autorica ističe ključnu stvar: nasilništvo podrazumijeva namjeru. Uključuje ustrajnu želju da se nekoga ponizi, omalovaži ili fizički ozlijedi. Nisu sva djeca koja dobiju tu etiketu vođena takvom namjerom.
Primjerice, djeca s ADHD-om i drugim izazovima u ponašanju mogu djelovati impulzivno i tako upasti u nevolje, bez stvarne želje da nekoga povrijede. Ipak, čak i ako namjera nije zla, roditelji se moraju suočiti sa situacijom. Kada dijete dobije etiketu školskog nasilnika, to stvara sram i za njega i za roditelje.
Također je uobičajeno da se djeca koja su i sama iskusila zlostavljanje okreću takvom ponašanju kao obrambenom mehanizmu. To nam pokazuje da je pomoć potrebna svima - i nasilniku, i promatraču, i žrtvi.
Djeca koja zlostavljaju druge često nemaju namjeru biti okrutna, no razne okolnosti mogu ih s vremenom navesti na ponižavanje drugih. Razlozi su brojni, a uključuju nisko samopoštovanje, probleme kod kuće ili svjedočenje nasilnom ponašanju roditelja ili braće.
Na to mogu utjecati i impulzivnost, loši modeli za stvaranje zdravih odnosa, nedostatak podrške, osjećaj nepovezanosti s drugima i loša kontrola emocija. Ponekad je uzrok socijalna nesigurnost, očajnička potreba za uklapanjem, redovito kažnjavanje, svjedočenje agresiji ili poteškoće u školi.
Agresivnost može postati životni obrazac koji će naštetiti budućnosti djeteta, a dio roditeljstva je otkriti što se krije iza takvog ponašanja, čak i kada se oslanjate samo na dojave drugih.
Ako ste zabrinuti da odgajate nasilnika, ovo je pet znakova koji signaliziraju da je vašem djetetu potrebna pomoć.
Znak za uzbunu je ako dijete ima poteškoća staviti se u tuđu kožu ili ne pokazuje razumijevanje za osjećaje i reakcije drugih. Takva djeca često krive druge za vlastite probleme i ne preuzimaju odgovornost za svoje postupke. Ako vaše dijete, znatno više od svojih vršnjaka, jednostavno ne mari za tuđe osjećaje, to je jasan pokazatelj nedostatka empatije.
Ipak, važno je znati da je empatija vještina koja se razvija sa zrelošću. Od dvogodišnjaka se ne očekuje ista razina suosjećanja kao od učenika sedmog razreda. Usredotočenost na sebe normalna je za malu djecu. Problem nastaje kada starije dijete ne prepoznaje tuđu bol, što može biti znak potencijalnog nasilničkog ponašanja.
Neka su djeca izrazito svjesna društvene hijerarhije i statusa te osjećaju ogroman pritisak da se uklope. Mogu pokušavati kontrolirati situacije i biti opsjednuti svojim imidžem, posebno na društvenim mrežama. To ih može navesti da donose odluke samo kako bi se svidjeli drugima, a kada te odluke štete drugima, mogu prerasti u nasilništvo.
U ovom je slučaju stvarni problem tjeskoba zbog straha da neće biti popularni ili prihvaćeni. Iako se nasilno ponašanje mora zaustaviti, to neće riješiti temeljne osjećaje koji ga potiču. Roditelji moraju otkriti "zašto" iza ponašanja kako bi pomogli djetetu.
Ako je dijete svjedočilo nasilju, ljutnji i kažnjavanju, ili ih je samo iskusilo, podložnije je i samo postati nasilnik. Kada netko vidi agresiju kao odgovor na probleme, to može usvojiti kao vlastiti mehanizam za suočavanje s teškim situacijama. To ne vrijedi za sve, ali takva iskustva stvaraju ranjivost.
Dijete se može okrenuti agresiji kao naučenoj, uobičajenoj reakciji. Kao roditelj, možete mu pomoći pronaći drugi, zdraviji način nošenja s emocijama.
Neka djeca razvijaju sklonost omalovažavanju drugih kako bi sebe uzdigla. To se očituje u isticanju tuđih mana, zbijanju okrutnih šala na tuđi račun i otvorenom vrijeđanju. Ispod takvog ponašanja često se krije nisko samopoštovanje, strah ili osjećaj preopterećenosti životom i prijateljstvima.
Taj unutarnji pritisak može navesti dijete da ponižava druge. To je znak da mu je potrebna vaša pomoć kako bi se osjećalo bolje u vlastitoj koži i prestalo koristiti zlostavljanje kao način da popravi osjećaj manje vrijednosti.
Ako se vaše dijete bori s kontrolom emocija, to može biti znak sklonosti nasilništvu. Ipak, s ovim znakom treba biti oprezan jer mnoga neurorazličita djeca, kao i djeca s depresijom i anksioznošću, imaju promjenjiva raspoloženja. Ne treba na prvi znak promjene raspoloženja zaključiti da je dijete nasilnik.
Međutim, ako dijete ima povijest problema u ponašanju, a primijetite da se i njegovi prijatelji slično ponašaju, to je nešto što treba istražiti. Kod dječaka se to stereotipno može očitovati kroz tučnjave i guranje, a kod djevojčica kroz isključivanje prijatelja iz kruga, ogovaranje i posramljivanje.
Ako takvo ponašanje dovodi dijete do čestih odlazaka ravnatelju, to je znak da mu treba pomoć. Ključno je razlučiti je li riječ o impulzivnoj reakciji ili o namjernom i planiranom nanošenju štete.
Ako se vaše dijete bori s ovakvim ponašanjem, prepoznavanje ovih pet znakova prvi je korak da mu pomognete. Biti roditelj djeteta koje pokazuje znakove nasilništva nije lako. No, kao roditelj, možete mu pomoći da usvoji bolje obrasce ponašanja kako ponižavanje drugih ne bi postalo njegova životna navika.