DANAS, 15. listopada, Dan je sjećanja na bebe anđele, djecu koja su preminula u majčinom trbuhu ili nedugo nakon rođenja.
Tom prilikom je portal BuzzFeed zamolio svoje čitatelje koji su se suočili s gubitkom djeteta da podijele svoje misli i stvari koje bi voljeli da drugi ljudi znaju.
1. "Imat ćete drugo dijete" je vjerojatno najgora stvar koju možete čuti.
"Druga djeca ne mogu zamijeniti ono dijete koje sam izgubila", jedan je od komentara.
2. Još uvijek osjećam krivnju i mislim da sam mogla nešto učiniti da to spriječim.
"Mislila sam da je moja trudnoća 'sigurna' nakon 12. tjedna. Zapravo nisam shvaćala da se pobačaj može dogoditi bilo kada. Kad su u 17. tjednu otkrili da mi je dijete umrlo, morala sam biti inducirana i roditi svoj maleni fetus. Nikad nisam ni zamišljala takvu bol i tugu", piše jedna mama.
"Nitko vam ne govori o količini krivnje koju osjećate nakon gubitka djeteta ili o tome kako nije izgubljeno samo dijete. Izgubite dio sebe. Uđete uzbuđeni, spremni postati mama i izađete praznih ruku ne znajući više tko ste", složila se žena koja je svoje dijete izgubila na porođaju.
3. Voljela bih da ljudi razumiju da im ne moram objašnjavati zašto nemam dijete.
"Moja tri pobačaja nastala su zbog urođene mane moje maternice i na kraju sam morala na histerektomiju. Čak je i nakon 30 godina još uvijek teško kada te ljudi koje upoznaješ pitaju imaš li djecu. Kad kažem ne, većina ljudi to ne prihvaća kao odgovor. Uvijek žele znati zašto."
4. Najviše puta sam čula rečenicu: "Barem se to dogodilo rano." To mi ne pruža nikakvu utjehu. Provela sam posljednjih osam tjedana znajući da sam trudna i brinući se o ovoj bebi.
"Ljudi bi se trebali naučiti da te stvari ne govore. Umjesto toga, ponudite rame za plakanje ili recite da ste tu ako je roditeljima potreban netko tko će ih saslušati", složila se jedna mama.
"Suprug i ja smo imali rani pobačaj i nismo ni znali da očekujemo dijete dok ga nismo izgubili. Voljela bih da ljudi razumiju da taj gubitak još uvijek osjećamo jednako snažno kao i svi drugi. To što nismo znali za bebu ne znači da nije stvarno ili da boli nije bilo", napisala je druga žena.
5. Želim da ljudi znaju da ne postoji nužno školski primjer pobačaja i da nisu sva iskustva s pobačajima ista.
"Nisam ni znala da sam trudna, mislila sam da imam jako obilnu mjesečnicu. Ali krv je stalno dolazila, zatim iscrpljujuće kontrakcije, a zatim zgrušavanje. Odjurila sam u bolnicu gdje su mi rekli da sam pobacila. Grčevi su zapravo bili kontrakcije. Nisam znala što da radim. Nitko nije govorio o tome i osjećala sam se kao da, jer nisam znala i nisam planirala trudnoću, nisam smjela tugovati ili osjećati tugu. Svi su se ponašali kao da sam izbjegla metak. Sedam godina kasnije, i dalje se bojim pokušati jer se toliko bojim ponovnog pobačaja. Bez obzira na to je li dijete bilo planirano ili iznenađenje, pobačaj je još uvijek smrt i još uvijek boli. Ne dopustite da itko diskvalificira vaše osjećaje", poručila je žena koju strah od ponovljenog pobačaja i dalje prati.
6. To što sam bila mlada - ili trudnoća nije bila planirana - ne znači da sam bila sretna zbog svog pobačaja.
"Bila sam tinejdžerica koja je pobacila. Svi ostali su bili tako sretni. Bila sam shrvana i u osnovi sam si uništila život nakon što se to dogodilo. Sada sam bolje, ali još uvijek sam iznimno depresivna oko datuma gubitka i u vrijeme kada je trebao biti rođendan moje bebe", piše u jednom komentaru.
7. Imala sam kasni pobačaj i nitko mi nije rekao da tijelo i dalje proizvodi mlijeko. Hormoni će vam govoriti da biste se trebali brinuti o nekome, a srce i duša će vam pucati.
8. Voljela bih da ljudi ne govore stvari poput: "Ne mogu ni zamisliti kako se moraš osjećati, moj suprug mene samo pogleda i zatrudnim!"
"Također, kad kažem ljudima da je razlika između mojih dječaka pet godina, oni često kažu stvari poput: 'Ajme, baš ste napravili veliku razliku između njih.' Nisam to planirala, ali izgubila sam dijete između njih dvojice i nakon toga je bilo vrlo teško ponovno zatrudnjeti", ispričala je svoju priču još jedna mama.
9. Uznemiruje me kada ljudi kažu: "Imaš već jedno dijete, budi zahvalna." Zahvalna sam na svojoj kćeri, ali željela sam i svog malog čovječuljka.
10. Voljela bih da sam znala da će moj partner tugovati na drugačiji način nego ja.
"Uopće nije želio razgovarati o tome, želio se nositi s tim povlačeći se u sebe. Ja sam željela razgovarati o tome i o našim osjećajima. No morala sam se nositi i s osjećajem bijesa zbog činjenice da ne tugujemo na isti način i osjećala sam se kao da jedina proživljavam gubitak. Nije istina - partneri također žale zbog gubitka trudnoće. Možda samo drugačije tuguju", objasnila je žena koja je mislila da je sama u svom gubitku.
11. Željela bih da ljudi znaju da se pobačaji događaju jako često.
"Kad sam počela govoriti o vlastitom pobačaju, doznala sam da imam jako puno prijatelja koji su prošli isto, ali nikada o tome nisu pričali. Također bih voljela da svi znaju da su pobačaji spontani i da nisu krivnja majke."