Foto: 123rf
Pozitivan stav, nemoj biti minus - ostani zdrav, nemoj skupit virus! Eh, da - to je to!
O kome o čemu - o enormnoj važnosti pozitivnog stava prema vlastitom sebi vašeg malog djeteta koje se uči, odnosno mora naučiti do dobi od tri godine! Dakle, još jedan razlog zbog kojeg kažemo da su prve tri najvažnije!
Učenje pozitivnog stava o samom sebi spada u kategoriju socio-emocionalnog razvoja na čemu tete u vrtiću, odnosno jaslicama, rade svakodnevno! Budite stoga barem djelomično mirni jer dobar dio dana vaše dijete uči upravo to kako steći dobar stav o samom sebi, no kako postoje djeca koja u ovoj dobi ne idu u vrtić, čuvaju ih bake, dadilje ili roditelji, tada morate znati na čemu inzistirati u ovoj prijelomnoj dobi vašeg djeteta.
A to je vrlo lako - liječi se, ispravlja i uči sa samo četiri male rečenice:
A to je vrlo lako - liječi se, ispravlja i uči sa samo četiri male rečenice:
Ja to hoću; Ja to mogu; Ja to znam; ja sam dobar!
I ne - nećete niti možete niti znate - vi - već to mora postati stav vašeg djeteta!
S ove četiri teze, rečenice, stava, kako god ih nazvali - stvara se pozitivna slika o sebi te dijete koje ima ovakav stav samo sebi stvara najbolje temelje da u budućnosti bude osoba koja se neće plašiti novog, koje će uvijek htjeti probati i naučiti nešto novo, koja neće visiti mami i
tati uz nogu kad god treba nešto napraviti samo. Iz ovakvog stava izrast će mala osoba koja će
biti samostalna, samosvjesna, puno samopouzdanja te s dobrim manirima prema sebi i drugima.
I ne, to nisu puke rečenice koje ćete im ponavljati kada se sjetite.
Djeca uče kroz primjere i iskustvo, zato kada god dođete u situaciju da dijete na nešto trebate nagovarati (molim te obuj si cipele, odi sam na wc, umij se sam...) nemojte im to baš tako narediti. Umjesto toga probajte potaknuti njihovu aktivnost i potkrijepiti ju riječima pohvale.
Na primjer - dijete je prljavo oko usta nakon jela. Recite mu, malo si prljav - hoćeš li samo tu i tu malo obrisati maramicom? To je tako lako, ti to možeš! Pružite mu maramicu i dijete će samo probati. Bravo! Ti si veliki ti to možeš sada već i sam zar ne? Da, ja to mogu!
Sljedeći put mu samo pružite maramicu i kažite - To stvarno više ne moram raditi ja kada ti to možeš i sam? Da, ja to mogu, ja to hoću!
Kada dođe tata, ispričajte mu kako je dijete danas samo obrisalo svoja usta i ono će s ponosom reći - Ja to znam!
Dakle, sve ove male rečenice nemojte izgovarati, odnosno očekivati da će ih dijete izgovoriti ukoliko ga niste naučili takvom stavu, odnosno, ukoliko mu niste na nekoliko primjera potkrijepili da je to nešto što ono zaista može, hoće i zna samo.
Poticanje - potkrjepljivanje, čak i onda ako mu se to sada baš i ne da, a vi kažite - ali ja mislim da ti to bolje radiš nego ja! I time dolazimo do četvrte velike rečenice - Ja sam dobar! Da dijete moje drago, ti si u tome tako dobar i ja ću te uvijek pokušati osvijestiti da ti pokažem da si u mnogim stvarima, i prema mnogim stvarima, zaista jako, jako dobar!
Pohvala i poticanje - poznato je koliko takav način otvara vrata dobrom ponašanju.
No znajte da se i takav stvoren pozitivan stav može urušiti ukoliko baš vi ne bude dosljedni jer ne možete djetetu jedan dan reći - bravo, vidiš kako si lijepo obuo cipele sam, a drugi dan ga nervozno ušutkati jer će to mama napraviti bolje i brže od njega!