SVJESNI smo da su neki uvriježeni običaji u našem društvu pogrešni, pa tako i neki koji se tiču naše djece i njihovih osobina. Kao roditeljima važno nam je da djeca ne ponavljaju takve pogreške i htjeli bismo ih naučiti da ispravno percipiraju svijet.
Važno nam je da su ljubazna i velikodušna i da nikada ne osuđuju nekoga prije nego što ga uopće imaju priliku upoznati. Tu dolazimo do stereotipa.
Želimo djecu zaštititi od usvajanja stereotipa, kao i od toga da postanu njihove žrtve, ali to može biti teže nego što mislimo.
Rodni stereotipi
Rodni stereotipi možda su najčešći stereotipi koje se nameće djeci i o tome se često govori, ali možda ne dovoljno često. Prema GLSEN-u, i djevojčice i dječaci suočavaju se s rodnim stereotipima.
Stereotipi o djevojčicama
Djevojčicama se stalno govori da se moraju igrati lutkama i setovima za čajanke te da moraju uživati u odijevanju lijepih haljina. Trebala bi im se svidjeti ružičasta boja i nikada se ne bi smjele upuštati u grubu i glasnu igru.
Stereotipi o dječacima
Dječacima se s druge strane govori da se ne smiju igrati lutkama. Moraju se igrati kamionima, kockicama i akcijskim figuricama. Vole plavo i uvijek trebaju biti grubi, čvrsti i baviti se sportom.
Ti stereotipi mogu imati neke od najštetnijih učinaka na razvoj djeteta. Prema School My Kidsu, stereotipi poput ovih mogu stvoriti prepreke za dječji razvoj. Ograničavaju ih u uživanju i stvaranju novih, raznovrsnih iskustava i odmiču ih od stvari koje možda stvarno vole.
Stereotipi o ponašanju
Društvo ima unaprijed stvorenu predodžbu o tome kako bi se dječaci i djevojčice trebali ponašati, a to može biti nevjerojatno štetno.
Djevojčice su uvijek pod povećalom i ponavlja im se da se trebaju ponašati propisno, blago i pristojno. Rečenice poput "to nije baš damski" mogu se čuti kad djevojčica želi skakati po blatu ili igrati nogomet.
Dječake se tretira na gotovo potpuno suprotan način. Od njih se očekuje da budu grubi, a svaki eksces u ponašanju objašnjava se izrekom "dečki su takvi". Od njih se očekuje da budu glasni, napadni, pa čak i pomalo nepristojni s vremena na vrijeme. Grdi ih se ako plaču ili pokažu previše emocija u bilo kojem trenutku, a to može biti opasan put do toksične muškosti i niza problema s mentalnim zdravljem jer ih se rijetko uči kako upravljati svojim emocijama i nositi se s njima.
Obrazovni stereotipi
Ako naše dijete ide u školu, često ćemo promatrati njegove kolege iz razreda. Vrlo brzo ćemo primijetiti one koji su povučeni, kao i one koji su nešto otvoreniji. Takva zapažanja mogu biti bezazlena, ali ako se djecu počne karakterizirati i svrstavati u određene skupine s lošom konotacijom, samo na osnovu toga kako djeluju i kakav stil ponašanja njeguju, mogli bismo im time nanijeti štetu.
Kada se dijete razlikuje od većine svojih kolega, vjerojatno će biti "pospremljeno" u jednu od kategorija kao što su čudaci, samotnjaci i slično. Postavljanjem stereotipa o djetetu pridonosite općoj percepciji o njemu, koja uopće ne mora biti točna.
Djeca uče stereotipe jer ih čuju od svojih roditelja iako oni toga možda nisu svjesni.
Šteta je učinjena
Stereotipi s vremenom mogu naštetiti motivaciji djece. Ako im se stalno govori da nešto ne smiju činiti, prestat će pokušavati. Neće biti motivirani isprobati nešto novo, a kad ograničite njihovu maštu u nekom periodu u razvojnoj fazi, mogli biste sputati njihov kognitivni razvoj.
Neće s vremenom moći izgraditi čvrsto samopoštovanje, a ako im se govori da zbog svog spola ne mogu činiti nešto jer je to karakteristično za suprotan spol, počet će sebe okrivljavati za ono što zbilja jesu ili vole.
Takva djeca nažalost neće razviti osjećaje ponosa i samopoštovanja koje bi trebali imati na putu kroz život, piše stranica Moms.com.