DJEČJA psihologinja Reem Raouda otkrila je za CNBC devet ključnih stvari koje roditelji mogu činiti kako bi njihova djeca razvila izvanredne socijalne vještine, korisne u djetinjstvu, ali i u odrasloj dobi. Nakon proučavanja više od 200 djece, zaključila je da roditelji često naglašavaju manje važne stvari, poput stalnog ponavljanja "molim" i "hvala", dok zanemaruju suptilnije metode koje grade samopouzdanje i socijalne sposobnosti od najranije dobi, piše Mirror.
Kada roditelji iskreno govore o vlastitim emocijama i djeci daju rječnik kojim mogu opisati ono što osjećaju, veća je vjerojatnost da će djeca naučiti regulirati vlastite osjećaje i prepoznavati ih kod drugih. Djeca koja gledaju roditelje kako u trenutku upravljaju svojim ponašanjem rjeđe će burno reagirati kad stvari ne idu po planu.
Djeca pomno promatraju kako se roditelji odnose prema drugima. Ako vide ljubaznost i pažnju, usvajaju to ponašanje. Jednostavna djela, poput pridržavanja vrata ili upućivanja komplimenta, ostaju duboko zapamćena i prenose se na njihove vlastite interakcije.
Sposobnost održavanja zdravih odnosa ovisi o tome znaju li djeca otvoriti dijalog o osjećajima i prihvatiti da nisu uvijek u pravu. Prema Reem, upravo je ta vještina "ključna za razvoj razumnih i emocionalno zrelih odraslih osoba".
Dopuštanjem djeci da samostalno obavljaju zadatke, čak i ako pogriješe, gradi se istinsko samopouzdanje. "Kada je to popraćeno ohrabrenjem poput: 'Sviđa mi se kako si nastavio pokušavati', djeca se osjećaju sposobno i povezano, bez pritiska da budu savršena", pojasnila je psihologinja.
Roditelji koji djeci ukazuju na suptilne promjene u ponašanju drugih i objašnjavaju zašto se događaju, pomažu im da razviju socijalnu svjesnost. "Ove mikro-lekcije oblikuju emocionalno inteligentne odrasle osobe", naglasila je Reem.
Umjesto umanjivanja emocija, važno je potvrditi ih. Pitanja poput "Što se dogodilo danas da te uznemirilo?" grade povjerenje i pokazuju djetetu da je njegov unutarnji svijet važan. Time se izbjegava umanjivanje osjećaja frazama poput "nije to ništa strašno".
Sukobi su dio života, a roditelji ne mogu uvijek intervenirati. Prema Reem, najbolje učenje događa se kada roditelji dopuste djetetu da samo pronađe rješenje, umjesto da odmah uskoče.
Pogreške su prirodan dio odrastanja i važna prilika za razvoj odgovornosti. Roditelji bi trebali pomoći djetetu da prepozna pogrešku i ispravi je, ali bez kritike i ponižavanja.
Djeca ne reagiraju dobro na dociranje. Kada roditelji prakticiraju aktivno slušanje, uče djecu kako izgleda poštovanje i pažnja. "Dobre socijalne vještine proizlaze iz povezanosti i emocionalne sigurnosti, a ranim vježbanjem osiguravate da će vaše dijete odrasti u empatičnu osobu spremnu za stvarne odnose", zaključila je psihologinja.