DJECA svih uzrasta prolaze kroz faze emocionalne neravnoteže i ponašanja koje roditelji mogu smatrati izazovnim. No, obiteljska psihoterapeutkinja Fiona Yassin ističe da su nježnije i konstruktivnije metode odgoja daleko učinkovitije od kažnjavanja.
"Kazna može trenutačno zaustaviti neželjeno ponašanje, ali često izaziva strah, ljutnju ili sram, što ne doprinosi dugoročnom učenju i emocionalnom razvoju", objašnjava Yassin. Dodaje da problematično ponašanje često proizlazi iz djetetove nemogućnosti da regulira emocije te da je važno prepoznati što ga uzrokuje, piše Independent.
Roditelji trebaju biti "mir u oluji". Smiren glas i jasne granice pomažu djetetu da se osjeća sigurno i podržano.
Priznajte djetetove osjećaje umjesto da odmah korigirate ponašanje. Na primjer, rečenica: "Vidim da si ljut. To je u redu. Želiš li o tome razgovarati?" može pomoći u smirivanju situacije.
Primijetite događa li se ispad u određeno doba dana ili nakon promjena u rutini, umora, školskog stresa ili obiteljskih napetosti.
Rečenica poput "Neću dopustiti da udaraš, ali možeš mi reći zašto si ljut" pomaže djetetu u učenju samoregulacije i poštovanja prema drugima.
Djeca uče promatrajući roditelje. Ako odrasli rješavaju stres strpljenjem i komunikacijom, djeca će vjerojatno usvojiti iste obrasce ponašanja.
Umjesto nametanja pravila, uključite dijete u pronalaženje rješenja. Na primjer: "Kako misliš da možemo olakšati odlazak na spavanje?" Ovo potiče odgovornost i emocionalnu inteligenciju.
Ako su djetetovi ispadi česti i intenzivni, stručna podrška može pomoći i roditeljima i djetetu da razviju zdravije obrasce ponašanja.
Nasilno kažnjavanje nije rješenje. Nježan pristup, postavljanje jasnih granica i empatija omogućuju djeci da razviju emocionalnu stabilnost i bolje se nose s izazovima.