Narcisoidni roditelji često usmjeravaju pažnju na vlastite potrebe i želje, zanemarujući emotivne potrebe svoje djece. To može stvoriti disfunkcionalan odnos. Djeca koja odrastaju u takvom okruženju često se suočavaju s izazovima razvoja vlastitog identiteta i samopouzdanja zbog nedostatka podrške i pažnje od strane svojih narcisoidnih roditelja.
"Na razvoj svakog djeteta to može utjecati i ostaviti trajne emocionalne ožiljke u odrasloj dobi", rekla je socijalna radnica Najamah Davis za Parade.
"Primarno, odnos se usredotočuje na ono što je u najboljem interesu roditelja. Djeca narcisa brzo nauče da je najbolje usredotočiti se na potrebe svojih roditelja", objašnjava psihijatar i stručnjak za traumu, dr. Frank Anderson.
Dr. Anderson kaže da ta djeca uče služiti i podržavati potrebe roditelja kako bi preživjela: "Djeca se odvajaju od vlastitih potreba i želja. Često su ugodna ljudima, izbjegavaju sukobe pod svaku cijenu i zanemaruju greške kako bi odnosi ostali netaknuti."
Nekoliko terapeuta podijelilo je znakove koji otkrivaju narcisoidne roditelje.
"Narcisoidni roditelji ne mogu shvatiti koje su potrebe i uzroci stresa njihova djeteta. Njih nije briga koliko ste zaposleni, što imate ili želite li biti s njima ili ne", kaže terapeutkinja Janice Holland. Dodaje da narcisi često očekuju posjete svakih praznika i vrlo česte pozive, čak i ako to djeci poremeti raspored.
Narcisoidni ljudi su u, naizgled, beskonačnoj potrazi za divljenjem i mogu tražiti da im ga djeca pruže.
"Narcisoidni roditelj može stalno tražiti pažnju, potvrdu i divljenje od svog djeteta, često očekujući da ono ispuni nedostižne standarde za odobravanje. To može stvoriti dinamiku u kojoj se dijete osjeća pod pritiskom da stalno traži odobrenje roditelja", rekla je Davis.
Mnogi narcisoidni roditelji možda se čak ni ne trude ispričati. "Žao mi je" nije u njihovom vokabularu.
"Većinu vremena narcisoidni roditelji nikad ne vide da su učinili nešto loše. Čak i ako im jasno ukažete na grešku ili nedjelo, oni će početi plakati i govoriti o tome koliko se trude, koliko je život stresan i da im samo treba malo suosjećanja", pojasnila je Holland.
Ako se ispričaju, Holland kaže da bi isprika mogla izgledati ovako: "Žao mi je što si se time uvrijedio."
Holland objašnjava da narcisoidni ljudi većinom sebe smatraju sposobnijima i inteligentnijima od svih ostalih.
"Brzo kritiziraju sve što njihovo dijete radi. Kritizirat će ono što nosi, njegov izbor posla, stil života, partnera i sve ostalo za što smatraju da mu oduzima vrijeme ili pažnju", istaknula je.
Oštra kritika uobičajena je pojava, ali narcisoidni roditelji mogu također hvaliti djecu. Ako nismo zadovoljni svojim djetinjstvom i trenutnim odnosom s roditeljima, to je znak narcisoidnosti.
Psiholog, dr. Robert Cuyler, objašnjava: "Roditelji se također mogu mijenjati, često naglo i nepredvidivo, između precjenjivanja i obezvrjeđivanja, pri čemu se dijete ili pretjerano hvali ili oštro kritizira. Ova nedosljednost može stvoriti nestabilno emocionalno okruženje, što dovodi do tjeskobe i nesigurnosti kod djeteta."
Roditelji i djeca su u istom timu - ili bi trebali biti. Međutim, ako je naš roditelj narcis, možda ćemo se osjećati kao da smo u rivalstvu koje nikada nismo zatražili.
"Ti roditelji mogu biti natjecateljski raspoloženi prema svojoj djeci, videći djetetov uspjeh kao prijetnju vlastitom statusu. Ovo natjecanje može potkopati djetetovo samopoštovanje i osjećaj postignuća", kaže dr. Cuyler.
Granice je teško postaviti pa čak i pratiti. Narcisoidnim roditeljima posebno je teško poštivati granice svoje djece.
"Narcisoidni roditelji mogu imati poteškoća s poštovanjem granica svog djeteta i mogu ih prekršiti zadiranjem u njihovu privatnost ili korištenjem određenih informacija protiv njih. To može učiniti da se dijete osjeća nesigurno i nevrijedno u svom domu", zaključuje Davis.