TIBETANSKI način podizanja obitelji uvelike je drugačiji od zapadnjačkog. Prema knjizi The Tibetan Art of Parenting: From Before Conception Through Early Childhood, postoje četiri ključne faze djetetovog razvoja.
Tibetanci vjeruju da se u prvim godinama života prema djetetu treba odnositi kao prema kralju. Ipak, jasna granica između poslušnosti i razumijevanja mora biti vidljiva. Ništa se ne smije zabraniti, ali djetetu treba odvraćanjem pažnje pojasniti da ne smije raditi baš sve što poželi.
"U prvim godinama oblikuju se aktivnost, znatiželja i interesi. Roditelj ne smije zaboraviti da dijete još uvijek ne zna logički razmišljati i da će kažnjavanje za učinjene pogreške doživljavati na krivi način", piše autorica knjige Anne Hubbell Maiden.
Tibetanci smatraju da djecu od 5. do 10. godine treba tretirati kao robove. Treba im davati zadatke koje moraju ispuniti. Za neuspješno obavljene zadatke treba ih kazniti, ali objašnjenjima i savjetima. Fizičko kažnjavanje treba izbjegavati pod svaku cijenu.
"Ovo je vrijeme kada se aktivno razvija inteligencija. Dijete mora naučiti predvidjeti reakcije ljudi na svoje postupke. Fokusiranje na osnaživanje djeteta ljubavlju prema znanju mora biti glavni fokus", navodi Hubbell Maiden.
Iako ste iskusniji i obrazovaniji, dijete se od 10. do 15. godine tretira kao vama ravnopravno.
"Sada je krajnje vrijeme da s djetetom razgovarate o svim važnim pitanjima kako biste osigurali i promicali njegovu neovisnost. Konstantno davanje savjeta dok slušate njihove zahtjeve i izazove sada bi trebao biti vaš glavni fokus. Tijekom ovog vremena razvija se autonomija i neovisnost misli", pojašnjava autorica.
Poštovanje je posljednja, ali ne i najmanje važna lekcija za vaše dijete. Sada je kasno za podučavanje bilo kojih drugih vrijednosti. Vrijeme je da uberete plodove svog rada.
Tijekom ove četiri faze, tibetanski roditelji primjenjuju šest pravila koja mogu olakšati odgoj.