Roditeljski odnos trebao bi biti izvor podrške, sigurnosti i razumijevanja, no ponekad određeni obrasci ponašanja mogu narušiti tu povezanost i uzrokovati dugotrajne emocionalne posljedice. Kada roditelji stvaraju okruženje u kojem se odrasla djeca osjećaju tjeskobno, krivo ili nesigurno, može doći do udaljavanja i prekida odnosa. Stručnjaci i studije ističu nekoliko štetnih roditeljskih navika koje mogu potisnuti djecu, narušiti njihovo samopouzdanje i otežati izgradnju zdravih odnosa u odrasloj dobi.
Ako se odraslo dijete osjeća kao da ne smije izraziti vlastite misli i osjećaje iz straha od roditeljske reakcije, to može ozbiljno utjecati na njegovo mentalno zdravlje.
"Osobe koje žive u stalnom strahu od roditeljskog bijesa često razvijaju tjeskobu, nisko samopouzdanje i poteškoće u donošenju odluka", pokazuje istraživanje iz 2022. godine, piše YourTango. U takvom okruženju dijete nauči potiskivati vlastite potrebe kako bi izbjeglo sukobe, što može dovesti do problema u odnosima i osjećaja emocionalne iscrpljenosti.
Roditelji koji su skloni naglim promjenama raspoloženja i reakcijama mogu uzrokovati trajni stres kod djece. Kada dijete osjeća da mora "hodati kao po jajima" kako ne bi izazvalo ljutnju, razvija stalni osjećaj tjeskobe.
"Djeca roditelja s nepredvidivim ponašanjem često se bore s osjećajem nesigurnosti, niskim samopouzdanjem i teškoćama u postavljanju zdravih granica", istaknuto je u istraživanju iz 2023. godine. Takav obrazac ponašanja može se prenijeti i u partnerske odnose u odrasloj dobi, gdje osoba nastavlja prilagođavati vlastite potrebe kako bi izbjegla sukobe.
Roditelji koji svojoj djeci pripisuju odgovornost za vlastite emocije stvaraju nezdrav obrazac u kojem dijete internalizira krivnju za roditeljsku nesreću. Kada roditelji krive dijete za vlastite postupke, ono može razviti nisko samopouzdanje, anksioznost i sklonost ugađanju drugima.
Odrasla djeca takvih roditelja često teško postavljaju granice i osjećaju se odgovornima za dobrobit drugih, što može dovesti do emocionalnog iscrpljivanja u odnosima.
Roditelji koji koriste krivnju kao sredstvo kontrole mogu kod djece stvoriti trajni osjećaj dužnosti i emocionalne iscrpljenosti. Ako odraslo dijete osjeća krivnju zbog svakodnevnih odluka, izražavanja vlastitih osjećaja ili jednostavno zbog odrastanja i neovisnosti, to može biti znak manipulacije.
Stručnjaci upozoravaju da dugotrajna emocionalna ucjena može imati ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje, otežavajući djetetu donošenje odluka i potičući osjećaj nesigurnosti u vlastite postupke.
Razumijevanje ovih obrazaca ponašanja prvi je korak prema zdravim granicama i emocionalnom iscjeljenju. Prepoznavanje problema, traženje podrške i postavljanje jasnih granica može pomoći u očuvanju emocionalnoga zdravlja i stvaranju stabilnijih odnosa u budućnosti.