Svaka čast svima i svemu no ja svoj porod ne mogu zamisliti bez nje

Foto: Instagram

MOJA draga prijateljica uskoro bi trebala roditi. Kod kuće. U kadi. Bez lijekova. Bez brojnog liječničkog tima.

Scenarij skroz različit od mog: Bolnica/droga/čekanje/još droge/87 ljudi skakuće u blizini mog boksa spremni na sve.

Mi smo si jako dobre, ali izgleda da imamo skroz različito poimanje poroda.

Vjerujem da će njoj tijekom cijelog poroda biti najvažnija mirna, tiha i strpljiva babica koja će je voditi, držati za ruku kada bude trebalo i svojim iskustvom ulijevati joj snagu da rodi. Ili će to možda biti njen suprug koji će joj pružati željenu moralnu podršku, bodriti je i tješiti je. 

Moje babice koje su mi bile na porodu, i sve ostale sestre i liječnici bili su okej. Skroz okej. Podrška koliko mi je trebala, stručna pomoć koja mi je ulijevala sigurnost i moj suprug, naravno, koji je bio uz mene da sve to brže i lakše prebrodim. Ali kada bih morala birati tko mi je od svih njih bio najdraži, tko je bio moja najsvjetlija točka na porodu ne bih odabrala nijednog od njih. Jer nitko mi nije toliko pomogao kao moja draga i mila - epiduralna (sila).

Kakva je to razlika, jel da?

Koliko žena toliko i različitih planova poroda, različitih priča i iskustava. I naravno, koliko različitih očekivanja. 

Meni je epiduralna bila sve što mi treba, no moja prijateljica očito razmišlja drukčije. Ona je sva u očekivanju prirodnog, da proživi sve i osjeti sve na njoj predivan način. A iako sam se ja nakon njenih sanjarenja o savršenom porodu zbunjeno pitala koji joj je vrag, zapravo sam u jednu ruku bila ponosna. Na nju, jer želi porod po svom, kako bi iz svoga tijela rodila svoje dijete.

I tada sam shvatila još nešto. Da sam ponosna na nju, ali i na sebe, jer i ja sam imala porod po svom, moje je tijelo rađalo baš onako kako sam ja sama sebi zaželjela.

I zato sam ustvari ponosna i na one žene koje su zbog nenadanih komplikacija svoju djecu rodile hitnim carskim rezom. To jest teži način, jer je oporavak teži, ali one su to prošle i one su preživjele. 

Ponosna sam i na one žene koje su baš željele roditi carskim rezom, koje su tako planirale, tako se pripremile i tako donijele na svijet svoju djecu.

Divim se, stvarno se divim i svim onim majkama koje su svoju djecu donijele u miru i privatnosti svoga doma okružene samo s jednom strpljivom i radišnom babicom.

Posebno plješćem i onim ženama koje su unatoč planovima o bolnici nenadano rodile na pragu svoga doma, same, uz moralnu podršku vjerojatno izbezumljenog supruga. Svaka vam čast žene. I muževi također. Nadam se da ste i vi silno ponosni na sebe.

Da ne zaboravim i sve one hrabre žene koje nisu mogle zanijeti prirodnim putem i koje su prošle drame i brojne pokušaje umjetne oplodnje. Zaista se divim vašoj ustrajnosti i vašoj silnoj želji da dobijete svoje dijete. Bile ste hrabre.

Divim se i ženama koje su nakon nebrojenih pikanja, pregleda, pokušaja umjetne oplodnje, nadanja i razočarenja odlučile biti još hrabrije i priznati sebi da jednostavno ne ide pa su konačno odlučile posvojiti nečije dijete. Zaista svaka čast na svemu što ste prošle.

A ženama koje imaju svoju djecu, mogu ih imati još, ali su unatoč svemu odlučile posvojiti, vama skidam kapu do poda jer ste odlučile svom životu i svojoj rođenoj djeci dati još tu dodatnu životnu vrijednost.

Skidam kapu i majkama koje imaju samo jedno dijete. Vjerujem da radite sjajan posao.

Ženama pak koje su rodile troje, četvero, petero djece - žene vi ste prava inspiracija. U vaše ime slavim majčinstvo. 

I onima koji tek kreću stopama majčinstva s tom mrvom koju su tek počele nositi u sebi - drage, i vi ćete uskoro sve ovo u potpunosti razumjeti, a vaše će tijelo, kada dođe čas, bez brige - biti spremno!

I vaša tijela majke koje ste tek rodile, lijepa su, vratit će se ona na svoje "mjesto" i zbog njega ne brinite jer ste predivne baš takve kakve jeste dok zaljubljeno gledate svoje bebice.

Ženama koje će roditi u kadi, koje će roditi u bolnici s cijelom medicinskom svitom, onima koji su već sada isplanirale svaku minutu svog poroda - plješćem vam svima.

I naravno, moj veliki naklon i pljesak darujem i onome tko je izmislio epiduralnu, jer kada sljedeći put budem rađala, nju najviše iščekujem na svom porodu.

Zato budite ponosne - jer glavno je da smo na koncu postale majke!