Foto: Instagram
IAKO je svako dijete od rođenja znatiželjno, ovoga puta fokusirani smo na znatiželju kakvu pokazuju ili bi trebala pokazivati djeca školskog uzrasta.
Stručnjaci smatraju da znatiželja kod djece školske dobi ima četiri neovisne faze: postupak, sadržaj, prijenos i svjesnost.
Postupak
U prvoj fazi znatiželje djetetova znatiželja isključivo je vezana za interakciju s vršnjacima i očekivanja nastavnika. Djetetu će biti potrebno nekoliko puta ponoviti iste stvari, objašnjavajući mu upute na više načina i u više oblika, kako bi moglo nastaviti dalje.
Učenici često trebaju dodatnu pomoć, usmjeravanje i poticanje kako bi shvatio smisao. Često će na početku djeca biti nezainteresirana, stoga je potrebno navesti ih da budu znatiželjni, umjesto da pokušavaju izbjeći zahtjevne zadatke pod izlikom da im to u životu neće trebati.
Sadržaj
Kada dijete shvati da mu je nešto zanimljivo i da želi saznati o tome više, tada je djetetova radoznalost prešla u 2. fazu. Uloga učitelja/roditelja u ovoj fazi manje je važna, jer će dijete odlučiti da želi samostalno otkrivati nove stvari, bez da ga stariji u tome potiču. Interakcija između djeteta i sadržaja je izravna, iako može biti manje učinkovita u učenju nego u prvoj fazi kada je dijete imalo stručnu pomoć.
U ovoj fazi djetetu treba ponuditi dovoljno zanimljivih sadržaja, s obzirom na djetetovu sposobnost čitanja, i njima ih učiti te im davati zadatke vezane uz svakodnevni život.
Školarac će tako, bez posebnog nagovaranja, sam započeti s proučavanjem novih stvari ili rješavanjem novih zadataka. Umjesto da dijete vama postavlja pitanja, sada možete zamijeniti uloge i provjeriti što je dijete naučilo.
Prijenos naučenog
Iako je dijete u ovoj fazi znatno hrabrije i samostalnije, zapravo vam šalje poruku da se maknete s puta, ali ne potpuno. Iako je svjesno svojih mogućnosti i želi zadatke obavljati samostalno, dijete će vam ipak sramežljivo dati do znanja da ipak želi da se nalazite u blizini, kako bi priskočili u pomoć ako mu zatreba.
U ovoj fazi učenici zahtijevaju samostalnost, ali i vašu prisutnost u isto vrijeme. Sada djetetu treba ponuditi nove stvari, poput malih projekata koji se izrađuju u grupama unutar kojih svako dijete ima određen cilj koji treba ostvariti.
Dijete će sada imati mnogo šire svjetonazore, moći će o jednoj stvari razmišljati na više razina i u više okruženja. Svaki zadatak dijete će sve više raščlanjivati kako bi ga lakše shvatilo. Pitanja će biti sve više, a raspored učenja djetetu neće biti pretjerano zanimljiv, jer neće htjeti mijenjati gradivo ako nije uspio riješiti određen problem ili zadatak.
Svjesnost
U posljednoj fazi razvoja djetetove znatiželje ono će postati svjesno koliko se s učenjem novih stvari sve mijenja. Djeca sve više pažnje posvećuju rezultatima učenja, pa je stupanj znatiželje najsnažniji, jer su jasno usredotočeni na cilj koji žele ostvariti. Učenicima u ovoj fazi ne treba poseban poticaj da počnu istraživati i propitkivati, već će se zanimati za cijele teme, a ne samo poglavlje o kojem se trenutno govori.
Često se neće zadovoljiti dobivenim odgovorom, jer učenici u ovoj fazi često postavljaju vlastite kriterije kvalitete, a događa se i da dijete jasno pokazuje emocije, uzbuđenje, tugu, ljutnju ili zabrinutost, koje se nekako odnose na sadržaj koji je dijete naučilo.