Terapeutkinja: Ovi znakovi mogu ukazivati na to da imate traume iz djetinjstva

Iskustvo napuštanja ili zanemarivanja u djetinjstvu može imati dugotrajan utjecaj na mentalno zdravlje i međuljudske odnose. Iako su znakovi poput niskog samopouzdanja i poteškoća s intimnošću dobro poznati, trauma se može manifestirati i na suptilnije načine. Terapeutkinja Kaytee Gillis ističe da napuštanje nije samo fizički čin, već i emocionalni gubitak koji može ostaviti duboke posljedice na djetetov razvoj i kasniji život. Ovo su neki manje poznati znakovi traume iz djetinjstva, prema Gillis.

Poteškoće s povjerenjem

Osobe s traumom napuštanja mogu se bojati da će ih drugi ostaviti, čak i ako nema stvarne prijetnje. "To ih može spriječiti da vjeruju čak i ljudima koji su dugo prisutni u njihovom životu. Ovaj strah često utječe na odnose kroz preispitivanje razgovora i pretjerano analiziranje interakcija", ističe terapeutkinja za Psychology Today.

Pretjerana neovisnost

Kako bi se zaštitili od razočaranja, neki ljudi postaju izrazito samostalni i odbijaju pomoć, tvrdi Gillis. "Mogu osjećati da ne mogu vjerovati drugima ili se boje osjećaja duga za primljenu podršku. To ih može spriječiti da traže pomoć čak i kada im je potrebna", objasnila je.

Osjećaj usamljenosti u vezi

Unatoč tome što su u vezi, osobe s traumom napuštanja mogu se osjećati emocionalno udaljeno, kaže terapeutkinja. Dodaje da se takve osobe stalno boje da će njihove potrebe ostati neispunjene ili da će ih partner napustiti. "Zbog toga mogu postati previše vezane ili, suprotno, izbjegavati emocionalnu bliskost", ističe.

Pretjerana potreba za kontrolom

Kako bi izbjegli osjećaj nesigurnosti, ljudi koji su doživjeli traume mogu pokušavati kontrolirati odnose i okolinu. "Nastoje predvidjeti tuđe reakcije i izbjeći situacije koje bi ih mogle povrijediti. Njihovo samopouzdanje može naglo pasti ako osjete odbacivanje ili gubitak kontrole", navodi Gillis.

Stalni osjećaj krivnje

Mnogi koji su preživjeli traumu iz djetinjstva imaju osjećaj da su stalno nešto pogriješili, tvrdi terapeutkinja. Djeca koja su doživjela napuštanje često internaliziraju krivnju i vjeruju da su sama uzrokovala odbacivanje. Kasnije u životu mogu osjećati krivnju čak i kada se zauzimaju za sebe.

"Ako se prepoznajete u ovim opisima ili ih prepoznajete kod nekoga koga volite, korisno bi bilo potražiti podršku kroz terapiju ili druge resurse usmjerene na iscjeljenje prošlih trauma. Pisanje dnevnika, knjige za iscjeljenje i grupe za podršku mogu pružiti osjećaj razumijevanja", zaključila je Gillis.