Prema psihologinji Kate Esheleman, sindrom najstarije kćeri izraz je koji "se odnosi na karakteristike i iskustva prvorođenih kćeri." Žene koje su prve kćeri u obitelji često se prisjećaju osjećaja velike odgovornosti za mlađu braću i sestre, perfekcionističkog pritiska te poteškoća u izražavanju vlastitih potreba.
Ti osjećaji često prate najstarije kćeri i u odrasloj dobi, kada se suočavaju s povećanom razinom tjeskobe i stresa. Nerijetko i dalje osjećaju potrebu preuzimati tuđe terete, što je posljedica preuzimanja roditeljskih uloga u ranom djetinjstvu.
Ako najstarije kćeri prepoznaju znakove sindroma koji i dalje utječu na njih u odrasloj dobi, moguće je da te navike ili obrasci ponašanja potječu iz ranog razdoblja života. Od osjećaja zamjeranja prema obitelji do teškoća s posvećivanjem u vezama, izraženi znakovi ovog sindroma često ukazuju na prisutnost neriješenih problema. Prema istraživanjima, ovo su neki od znakova koji upućuju na prisutnost sindroma najstarije kćeri i njegov utjecaj.
Najstarije kćeri često odrastaju s velikim teretom odgovornosti. U obiteljima gdje su one zadužene za mlađu braću i sestre, primjerice, za njihovu prehranu ili prijevoz do škole, osjećaj odgovornosti postaje dio njihove svakodnevice. U retrospektivi, takve uloge mogu biti iscrpljujuće jer podrazumijevaju brojne obveze i nedostatak odmora, piše YourTango.
Prema studijama, djeca često preuzimaju perfekcionističke sklonosti svojih roditelja. Visoka očekivanja roditelja dodatno pojačavaju taj osjećaj odgovornosti, a najstarije kćeri razvijaju uvjerenje da će se sve urušiti ako one same ne budu sve držale pod kontrolom.
Kao odrasle osobe često osjećaju potrebu da preuzmu odgovornost za sve i svakoga oko sebe, što može negativno utjecati na njihovo mentalno i fizičko zdravlje.
Perfekcionističke tendencije koje se često razvijaju kod najstarijih kćeri, mogu se tijekom vremena pretvoriti u tjeskobu. Roditelji od njih često očekuju savršenstvo, a one preuzimaju većinu obiteljskih odgovornosti, što uključuje prerano preuzimanje uloga odraslih.
Jedna studija pokazala je da djeca, koja rano preuzimaju ulogu roditelja, često doživljavaju tjeskobu i depresiju. Budući da je to često slučaj kod najstarijih kćeri, tjeskoba je česta posljedica. Uvjerenje da će obiteljski život propasti ako ne budu savršene, može ostaviti duboke emocionalne posljedice.
U odrasloj dobi ta se tjeskoba često očituje kroz stalnu težnju za savršenstvom u karijeri i privatnom životu, što često dovodi do stresa i izgaranja.
Potreba za savršenstvom kod najstarijih kćeri često dovodi do stalnog napora da ostanu na vrhu svojih obveza. Od ranog djetinjstva često ne dopuštaju sebi predah, trudeći se u školi, na poslu i u obiteljskom okruženju.
Mnoge najstarije kćeri naviknute su na prekovremeni rad, uključujući duge noći i dodatni trud koji nije uvijek priznat. Iako je težak rad pohvalan, važno je prepoznati granice; u suprotnom, pretjerani rad može dovesti do izgaranja. Prema istraživanju, profesionalno izgaranje povećava rizik od koronarne bolesti srca, visokog kolesterola, dijabetesa tipa 2, nesanice i depresije.
Kako bi se smanjio rizik od izgaranja, najstarije kćeri trebale bi postaviti granice te pronaći zdrave načine za opuštanje, poput čitanja ili tjelovježbe.