Foto: Karmen Poznić
SRETAN utorak svima osim ljudima koji mrze lezbe kad hodaju ulicom i dišu zrak, a vole ih kad su na Pornhubu. Ne može tako, gospon Drago.
E i sretan prvi dan proljeća svima, zaboravila sam to prošli put.
Nekima proljeća 2018., nekima 1918.
Ogroman je to problem u Hrvatskoj.
Zastrašujuć.
Ne to što su neki u 1918., nego proljeće.
Statistički gledano, barem na Facebooku, PROLJEĆE je i dalje stvarno naš najveći problem.
Ne zapravo proljeće, nego malo neodređeniji rod - godišnje doba.
Oko toga se ljudi i dalje najviše bune.
Godišnje doba na top listi naših najvećih problema većinu vremena drži prvo mjesto.
Teško ga je maknuti s tog mjesta, kao što je teško s prvog mjesta maknuti Eda Sheerana.
Ili Balaševića, ako je to vaš Ed Sheeran.
JER STE SRBI BEZOBRAZNI!
Btw, digresija.
Realno, nije ni važno da on zna razliku između vegetarijanca i vegana - njemu je važno samo to da zna da hranu u kuhinji kuha žena.
U svako godišnje doba.
Naš najveći problem.
Trenutno je na tapeti proljeće.
ZAŠTO još nije došlo proljeće, koji kurac misli to proljeće, zašto je vani hladno a u rasporedu života piše da je proljeće, “ne volim siječanj ni u siječnju, a kamoli u ožujku” kadćeproljeće, nek netko nazove jebeno proljeće i kaže mu da kasni, dogovor je 20.3. u 17h ispod sata. (BTW to je točno vrijeme početka proljeća, ne znam zašto smo u školi uvijek učili da je 21.3.)
Kad. Će. Jebeno. Proljeće.
Top problem.
Prije 2 tjedna ga je s top liste na par dana skinuo Kinder Bueno sladoled.
Ekipa se toliko ozbiljno uhvatila pisanja disetracija i cost-benefit analiza o Kinder Bueno sladoledu da su čak posramili i doktore dosadašnje najvažnije hrvatske grane znanosti - burekologije.
Mislila sam da tu imamo najviše “strućljaka” - na području rasprave o bureku, ali nemamo.
Kinder Bueno sladoled je mobilizirao zemlju.
Fin je. Nije fin. Premali je. Prevelik. Preskup. Bezveze. U Njemačkoj je 2 eura a tu je 19 kuna!
Isto veliki problem koji trese lijepu našu.
Goruća tema.
Ljudi su uvrijeđeni jer im nije onoliko fin koliko su mislili da će bit.
Kakav Disneyland od života je to.
Kakva utopija.
Kad u životu nemaš više ni jedan drugi problem pa ti je u fokusu ocjenjivanje performansa sladoleda.
Ili godišnjeg doba.
Prekrasno.
Sretan smo mi narod, kad su nam većinu vremena gorući problemi jel nam pretopličko ili prehladničko ili nam sladoledić nije pružio točnu jačinu orgazma koju smo nacrtali u glavi.
Da imamo izbor za Miss Problema Hrvatske, poredak bi bio ovo:
Miss Problema: Proljeće
Prva Pratilja: Sladoled
Druga Pratilja: Burek ne može bit sa sirom!
Problem zvan NEMAMO INFORMATIKU U ŠKOLAMA ili DOKTORI NAM BJEŽE IZ DRŽAVE bi eventualno bio Miss Fotogeničnosti, ali svi znamo da je to bezvezna titula.
“Two is not a winner and three nobody remembers” - rekao je reper Nelly, a Miss Fotogeničnosti nije ni u prve tri, dakle po Nellyjevoj ljestvici je nebitna.
Naravno, na svakom izboru za miss se tu i tamo pojavi neočekivana kandidatkinja koja odjednom dođe na prvo mjesto. Često se za nju priča da je nekom popušila u backstageu pa ju je pogurao.
Nama je Miss Problema postala Istanbulska konvencija.
Teško se prolazilo Jurišićevom ulicom do Trga Bana Jelačića u subotu oko 11.15h, 2018.
Ili 1918., odaberite.
HRPA HRPA HRPA ljudi.
Trebalo se progurat kroz njih jer nije vozio tramvaj.
Karta nije bila jeftinija, by the way, a automati nisu bili onesposobljeni iako krajnji korisnik ne prima kompletnu uslugu - nije li vam to malo… ne znam… kad već vičemo da je Kinder Bueno sladoled preskup za količinu sladoleda, zašto ne vičemo kad tramvaj smanji porcije?
Uglavnom, gužva.
Svi u koloni idemo u centar grada.
Svatko na svoj prosvjed.
Svatko iz svog straha.
Njihov je na Trgu.
Boje se.
Onaj jedan čičica koji se boji pederluka i kurvarluka.
Onda onaj koji se boji da će pedofili poučavati djecu pedofiliji u školama, iako znamo da je službena i u svijetu renomirana Akademija Pedofilije situirana nekim drugim ustanovama.
Jedan se boji da će mu dijete u školi naučit da bude peder, iako ne znam čega se boji jer su i njega vjerojatno u školi učili da pere zube, pa se nije zadržalo.
Jedan se boji, vidjeli ste ga sigurno ovih dana na Fejsu… “čega se onda bojite, zbog čega prosvjedujete?” - MUK.
Ne zna.
Ne zna i odmah jer viralan.
Ne osuđujte čovjeka što je došao na prosvjed bez da se pripremio, i vi ste sigurno u školi barem jednom na ispitu dobili grupu B s težim pitanjima na koja niste znali odgovor, a iz grupe A ste znali skoro sve.
“Nisam učio taj dio o razlozima zašto prosvjedujem, ali da me pitala pitanja o Kinder Bueno sladoledu ili Proljeću bi sigurno dobio barem četvorku.”
Možda ga je samo obuzeo preveliki strah od straha.
Strah je ono zbog čega prosvjeduju.
I oni i ja.
Oni su na Trgu.
Osam tisuća ih je.
Moj prosvjed je na Cvjetnom trgu.
Nas nema osam tisuća.
Ima nas osamdeset, ako.
Mi smo došli na Dan narcisa.
Dan podrške oboljelima od raka.
Na Cvjetnom trgu je štand.
Jedan je i na Trgu, a odmah pored i kombi za mobilnu mamografiju.
Taj na Trgu je malo manje upadljiv jer je ugušen glasovima koji oko njega urlaju U boj, u boj, za narod svoj!
Šteta da je ugušen, jer su na njemu korisne stvari.
Informativni letci, donacije za udrugu, materijali s ilustracijama kako obaviti samopregled dojke.
Dobar štand. Koristan. Ne prodaje sladoled ali prodaje znanje koje ti može spasit život.
Dat savjete.
I brojke.
1 od 8 žena u životu oboli od raka dojke.
Koliko ih je sad na Trgu?
Koliko puta po osam?
1 od 870 muškaraca u životu oboli od raka dojke.
Hahahah, muškarac i dojke. Sigurno je peder. Muško nema dojke. Žensko ima dojke. U boj!
Guši se taj mali štand u bujici ljudi koji se bore ZA HRVATSKU!
Hrvatska je, btw, od 28 članica Europske unije zajedno s Mađarskom na PRVOM mjestu po smrtnosti od raka dojke.
PRVI smo.
“Šta smo ulazili u tu Europsku uniju uopće?!” - smatrat će kao problematičnu stavku ovog zadnjeg podatka gospon Drago.
U boj!
Za narod svoj.
Ironično, to da se upravo od povika za spas naroda ne vidi i ne čuje besplatna mamografija.
U državi koja je PRVA u raku dojke, besplatna mamografija je možda najbolja definicija spasa naroda.
1 od 8 žena.
1 od 870 muškaraca.
NE NEGO JA NE ŽELIM DA MOJ SIN NOSI SUKNJICE!!! - viknut će gospodin koji kćer ponosno zove Sine.
I tu kćer vjerojatno uči o razno raznim ulogama roda, spola i kokakola, a ne uči ju, pazištatikažem ne uči ju sigurno: “Idi kod doktora na pregled dojke.”
Ovo nije predrasuda, ovo je statistika koja proizlazi iz jedne sasvim jasne, razvidne a sasvim zaboravljene i nespomenute istine:
Za besplatnu mamografiju nisu organizirani autobusi, za Istanbulsku konvenciju jesu.
Hrvatska najbolje umire od raka dojke, a na prosvjedu protiv toga ima 80 ljudi.
Besplatna mamografija i posjećivanje štanda s narcisama je protest protiv tog raka. I pokušaj izbjegavanja smrti ili bolnice, što je, ako se svede na proste faktore i ocijedi od balastnog, krivo interpretiranog sadržaja, i Istanbulska konvencija. Kad premlaćivanje žene postane kazneno djelo, a ne samo prekršaj, bit će manje smrti i bolnica.
Mi imamo buseve protiv toga, a nemamo bus koji vozi ljude u prosvjed protiv raka.
Iako će svaka osma žena koja sjedi u busu dobit rak.
Pod uvjetom da se ne spasi prije ako ju je muž slučajno prebio do smrti iako je “otprije poznat policiji i ima 42 prekršajne prijave.”
I onda najbolji dio.
Hrpa ljudi na Facebooku koji šeraju idiotske izjave.
Normalno da će šerat.
Frajer je došao na protest i ne zna zašto je došao, to je predobro da ne bi bilo viralno.
I deda koji misli da su sve oko IK organizirai masoni, iako je jedino što zna o riječi mason činjenica da je Mason bio važan lik u Santa Barbari.
Masoni i Edenovi i Cruzovi.
Normalno da će se šerat.
Zanimljivo je. I smiješno. I tužno, ali više smiješno.
S jedne strane, na Trgu je festival nekoherentnih izjava, a s druge, na Fejsu, festival ruganja, citiram: “Polu-pismenim, krezubim, zatucanim idiotima.”
Vidi ovu budalu.
Vidi ovu budalu.
A vidi ovu budalu.
#strašno.
Oni marširaju, daju izjave, mi ih šeramo najgluplje i svi sretni i zadovoljni.
I nitko ne šera Dan Narcisa.
Nema.
Ne postoji.
Nikom nije baš jako važno.
Nitko ne piše ništa.
Nisam ni ja.
A mene prati dosta ljudi.
Baš bi bilo pametno da sam na Dan Narcisa napisala nešto o važnosti samopregleda.
Ali nisam.
Rak je ono… neatraktivan “content” za sunčanu subotu prijepodne.
Nit je bombastičan kao Istanbulska, nit je lijep ko sladoled koji sam objavila.
Vidi.
Kakvi rakovi, kakvi Dani narcisa.
Lajkovi koje će generirat slika sladoleda vrijede više jer je na instagramu svaki dan, dan narcisa.
Narcisoidni selfiji, narcsoidne poze, narcisoidni sladoledi.
Rak ne paše u to.
Nema dobar hešteg.
Negativan je.
Budem sladoled stavila, on je od pistacije i badema i ima kornet s lješnjacima.
So much cuter than cancer!
Hešteg #yumyum.
Jer hešteg #dannarcisa nema dobar ring to it.
Nisam ja neki ključni faktor u osvještavanju žena o važnosti samopregleda, ali možda mogu utjecat na 10 žena.
I nisam ništa napisala.
Prate me žene koje su mogle vidjet nešto kod mene i šerat, pa bi se štand Dana Narcisa s Trga ipak malo bolje čuo.
Nisam.
Prate me i curice.
Curice koje možda ni ne znaju koliko je važno otić kod doktora na pregled.
Jednako važno kao i otić kod zubara.
Ne znaju ni neke žene da je važno, ne samo curice.
Neke od njh su za Istanbulsku, neke protiv.
Sasvim je nebitno.
Bitno je da se protiv Istanbulske organiziraju busevi koji nadglasavaju štand s narcisama.
I da je veći problem “hoće li mi kćer možda voljet cure” nego “hoće li mi kćer možda dobit rak dojke.”
Hoće ako je ta JEDNA od osam.
I raku će bit sasvim svejedno.
Raku je uvijek svejedno.
Jel lezba.
Jel žena koja se osjeća kao ON.
Jel kćer koju zovete Sine.
Jebe se raku što misli o pobačaju i kakve osjećaje ima prema ljudima koji preferiraju spolovila kakva već imaju u gaćama.
I kakve osjećaje ima prema Istanbulskoj konvenciji.
A mi smo u subotu, na Dan Narcisa, šerali apsurdne izjave ljudi koji govore da će nam Istanbuska konvencija požderat narod.
Neće nam ga požderat Istanbulska, nego zatupljenost.
Ne samo zatupljenost ovih koji prosvjeduju s nezavidnom količinom informacija i zuba, nego i svih nas koji subotom, na Dan narcisa, buljimo u debilne izjave i viraliziramo ih umjesto da se protiv gluposti borimo nečim pametnijim.
Umjesto da šeramo nečije polu-pismene izjave o tome što je žena, a što nije, da podijelimo nešto što će žene natjerat da se ispipaju po sisama. I ove koje su na Trgu i ove koje su na Cvjetnom.
To je dobar hešteg -#pipajseposisama.
Podsjetit ih da otiđu na pregled.
Super smo se borili protiv zatupljenosti u subotu, šerali smo zatupljujući sadržaj.
A imali smo za podijelit nešto puno pametnije od krezubih videa.
Udružili smo se s ovih 8 tisuća s Trga i zajedničkim snagama nadglasali besplatnu mamografiju.
A prvi smo u Europi po smrtnosti.
To znači da od svih zemalja koje su dobile Kinder Bueno sladoled, Hrvatska drži rekord u broju žena koje ga nisu ni dočekale zbog raka dojke.
I za to nemamo organizirane buseve.
Nemamo čak ni organizirane statuse.
Za to bi nam trebala konvencija.
Instagramska konvencija.
Jedna od 8 žena u životu oboli od raka dojke.
Ako imaš 7 dragih žena u životu, jedna od vas.
Kak to nije viralno?
Šerajte krezube stričeke i ljude koji urlaju U BOJ koliko god hoćete.
Ali ako se već borimo protiv zatupljenosti i neinformiranosti, valjda nam Dan Narcisa zaslužuje barem jedan status o samom sebi.
Neovisno o tome na kojoj ste strani Istanbulske.
Raku je stvarno svejedno, njemu je sve 1 od 8.
Ispipajte si sise. Nazovite frendicu i recite joj da si ispipa sise. Nazovite šeficu i recite joj da si ispipa sise.
I šerajte to, jer je to problem.
Za ostale cirkuse ima vremena i poslije, neće nikud pobjeć.
Svaki dan na Facebooku i instagramu imamo nekakav “u boj!”
Protiv kašnjenja proljeća.
Protiv Kinder Bueno sladoleda.
Ili samo generalno, za narod.
Zato nam treba Instagramska konvencija - da barem na Dan narcisa, u zemlji koja ima zlatnu medalju u umiranju od raka dojke, najglasniji “U BOJ” bude “za sise svoje.”
E, to je dobar hešteg.
#ubojzasisesvoje
Jedna od 8 će se stvarno morat borit.
Pregledaj se.
Jesmo lezbe ako same sebe diramo po sisama, gospon Drago?
PREGLEDAJ SE.
Pssst! Ostale Andreine kolumne pročitajte OVDJE!