Rouge preporuka za vikend: "Tko nađe, njegovo" genijalan je krimić još genijalnijeg Stephena Kinga

KAD fanovi postanu opsjednuti, stvari malčice izmaknu kontroli.

 

King nije genij samo zbog odličnih romana koje piše. Od nadnaravnog horora, preko dirljivih priča poput „Zelene milje“ pa do romana o opsjednutostima i strahovima, autor mijenja identitet kao neki literarni kameleon. No, to ne znači da nije vjeran sebi i čitateljima. Promjena identiteta nije sretno izabran pojam (tko je autor ovog teksta, pobogu, ne zna što priča!), ali autorske ličnosti u koje King ulazi su toliko drukčije jedna od druge da smo ga ipak odlučili ostaviti. Fenomen Kinga godinama analiziraju i čitatelji i kritičari. Mnoga su ga pera pokušavala pokopati kao „pop-corn štivo“, no jednostavni umovi znalaca zaboravljaju da su kvalitetni pisci vrlo često izvan njihova intelektualnog dosega te se u budućnosti o njima pišu sasvim druge stvari. King je jedinstven i to pokazuje svakom novom knjigom.

 

 

 

U ovom se romanu, drugom dijelu trilogije započete „Gospodinom Mercedesom“, King vraća jednoj svojoj dragoj temi, savršeno obrađenoj u romanu „Misery“. Radi se o načinu na koji komuniciraju autor i njegovi ljubitelji. Malo je reći da je King slavan, a iz raznih priča iz show-businessa znamo da granice opsesija ne postoje. Kao što je čitanje knjige dublja aktivnost od gledanja filma ili slušanja glazbe, tako je i utjecaj autora na podložnu psihu razorniji. „Tko nađe, njegovo“ počinje davne 1978., u trenutku provale u kuću poznatog pisca. Jedan od provalnika je fan autora, ali gnjevan tip, pun gorčine što se autor „prodao“. No, kao i u Mercedesu, ubrzo se vraćamo u novije vrijeme, i tako ukrug.

 

 

Kingovi skokovi kroz vrijeme služe mu kako bi napisao epsku priču. Nasilnik koji je provalio u kuću, te potom brutalno smaknuo autora, nađe se u zatvoru zbog jednog sasvim drugog nedjela. Prilikom pljačke uzeo je novac i vrijedne zabilješke autora, u kojima su čak dva neobjavljena romana. Nasreću, on taj plijen sakriva prije zatvorske kazne. U priču (opet skok kroz vrijeme) ulazi drugi glavni lik romana, dječak čijoj familiji novac itekako treba. Igrom sudbine, dječak pronalazi škrinju i to okreće i njegov život naglavačke. I zatvorenikova i dječakova priča vrlo su duboke i bogate detaljima što ih autor ubacuje savršeno odmjereno, ne narušavajući brzi ritam romana. A ovo je i priča o jednom vremenu u Americi, prije i poslije ekonomske krize.

 

 

 

Nakon tri desetljeća robijanja, zatvorenik izlazi i kreće u potragu za djelima svog omiljenog autora (čije su ga riječi održavale na životu tijekom pakla kroz koji je prolazio), što nikako nije dobro za našeg dječaka, sada već tinejdžera.

 

King je majstor pronicljive koincidencije pa se tako u priču upliću razni likovi iz prethodnog romana. No ovo je sasvim lako čitati samostalno, zapravo, skoro idealno. Roman je prepun literarnih referenci, čudnih životnih priča, suptilnog humora, brutalnih ubojstava, potrage za blagom, sjaja djetinjstva i mnogih drugih stvari. I to sve ćete pronaći na samo 400 stranica. King razumije „veliko“ i svaki mu roman sadrži tu epsku veličinu života, onog manjih američkih gradova što se čine nezanimljivima. Kasnije se uključuje detektiv Bill Hodges, glavni lik trilogije. Tek kasnije, pitate se, a glavni je lik? Da, on povremeno čak izgleda kao svjedok jednog doba i katalizator događaja, te ima ulogu kroničara koji ne zapisuje, već samo promatra i djeluje kada treba. Hodges je Kingov kralj u ovoj partiji šaha koju igra sam sa sobom. Po nama genijalan izbor autora. Gotovo svake godine objavi se po koja Kingova knjiga. Ako ste novi, uzmite ovaj roman bez razmišljanja. U slučaju da ste fan, ova vas knjiga neće razočarati – samo pazite da ne postanete opsjednuti autorom, ne završi to dobro. (Znanje, 99,00 kn)