OKO kuverti uvijek neka briga. Bilo da je u pitanju kazna, poziv na sud ili dovoljna količina mita. Trenutno je najaktualniji stres oko kuverti u svatovima. Davno su prošla vremena kad su svatovi bili tu da se proslavi zajednički život mladenaca dok ih smrt ne rastavi. Znamo da to sada baš i nije slučaj, jer u Hrvatskoj svaki treći brak ne doživi tu sudbinu.
Zašto smo se onda okupili? Prema mišljenjima mnogih, tu smo da mladenci zarade. "Čini mi se da je svadba postala ništa više nego način profita", samo je jedan od internetskih komentara na ovu temu. Nedavno su se požalili i iz Amerike o nesnošljivim troškovima od kojih se pojedinci oporavljaju i godinu dana, a pisalo se i o slučaju iz Srbije kada je mladenka odredila minimalac za kuvertu.
Zbog ovakvih stavova, čini se da se ljudi sve manje vesele pozivnicama jer slavlje pada u drugi plan kada u prvi dođu zaista veliki troškovi. Malo sam istražila kako Hrvati dišu po tom pitanju.
"Radije bih da me ne zovu i da im samo pošaljem novac"
Nedavno sam razgovarala i s prijateljicom iz Slavonije o tome koliko je sad pristojno darivati u svatovima. Naravno, visina iznosa ovisi o tome koliko si blizak uzvanik. "Mene bi sad bilo sramota doći u svatove bez 150 eura, bilo kome, ako idem sama", rekla je.
Jedan kolega iz Zagreba, koji u šali za sebe kaže da je profesionalan hejter svatova, tvrdi da mu najviše smeta bahatost mladenaca koji očekuju da svi podrede svoj život njima. "Evo svadbe usred ljeta ili na staru godinu. Pa putuj preko pola Hrvatske, potroši dva dana i 300 eura na put i smještaj. A onda još daj kuvertu s 300 eura na dvije osobe", rekao je on koji je prošao preko 50 svatova.
Kad malo bolje razmislim, mislim da se nije šalio oko svoje titule profesionalnog hejtera. "A sve za 'Kokolo, Kokolo moj', 'Evo, Ane po selu se šeće' i mix janjetine i svinjetine u kojoj je svinjetina, jasno, 80 posto", dodao je.
Druga kolegica rekla mi je da inače obitelj i ona izbjegavaju odlaske na svadbe jer je to postao popriličan financijski zalogaj. Po njezinom nedavnom iskustvu, nekakav prosjek je postao 100-150 eura po osobi, a bližoj rodbini i više. "To je dosta", istaknula je. Njezino iskustvo većinom je iz svatova u Zagrebu i Dalmaciji.
"Radije bih da me ne zovu i da im samo pošaljem novac. Računala sam da bi ispalo povoljnije, posebno ako je uključen i trošak puta i smještaja, kao što je često slučaj", zaključila je.
Očigledno je nešto moralo potaknuti ovako negativnu klimu vezanu za dan koji bi trebao biti nekome najsretniji u životu. Tko je nametnuo takva očekivanja i jesu li gosti u svatovima zaista samo dio konta ili ste stvarno tu da svojim prisustvom uljepšate dan?
"Obično platim stolicu i toliko još nadodam"
Ipak, bez dara se ne ide. Pitanje sam postavila u Facebook grupu Tvornica vjenčanja namijenjenu upravo njihovoj organizaciji. "Gledamo cijenu stolice (muž i ja) + minimalno još toliko. Smatram da se za većinu vjenčanja zna dosta unaprijed i može se kroz tih nekoliko mjeseci staviti solidan iznos sa strane", komentar je s 40 lajkova podrške.
No jedan drugi komentar izazvao je lavinu reakcija. "Mislim da je sasvim okej 100 eura po osobi ukoliko niste bliža rodbina, onda bi na to dodala još toliko. Ali opet svatko daje koliko je u mogućnosti", glasio je. "Ovo je bilo dovoljno prije 5 godina, danas ni blizu. U Zagrebu nema stolice ispod 120 eura, dakle niste poklonili ništa", glasio je kontroverzan odgovor koji je potaknuo daljnju raspravu.
Doduše, ta osoba u cijenu stolice računa kompletan trošak vjenčanja na što su mnogi reagirali smatrajući da nije na gostima da vode računa o cjelokupnom trošku svadbe. "Glupo je reći 'Dakle, niste poklonili ništa.' Nekako je pristojno da se pokrije cijena stolice u sali ukoliko je tko u mogućnosti, a ostalo kako tko može. Na mladencima je koji će bend, foto, cvijeće izabrati", jedan je od odgovora.
Jedan osvrt učinio se prilično validnim. Naime, jedna osoba napisala je da, ako se tako gleda na poklon, onda možemo komotno uračunati trošak gostiju koji putuju, uključujući cestarinu, gorivo i smještaj u dar.
"Smatram da ljudi ne bi trebali radit svadbu ako ju ne mogu platiti", osvrnula se jedna žena u komentarima. Iako, na Redditu ljudi spominju da u dosta slučajeva svatove plate roditelji pa je profit, kakvi god darovi bili, svakako prisutan.
Neki djeluju prilično razočarano ovakvim stavom i gostiju i mladenaca jer djeluje da se svatovi uistinu prave iz krivih razloga i da se u konačnici sve svede na računicu.
Nije sve tako crno
Na moje pitanje stresiraju li ih pozivnice u svatove, jedna članica ranije spomenute grupe odgovorila je: "Nikakav stres, sve se svodi na dobru organizaciju. Ali opet, smatram da nitko ne bi trebao raditi vjenčanje ako nema barem 50% ušteđenog iznosa. Na taj način se gostima (a i mladencima) stvara nepotreban stres umjesto da svi uživaju u tom danu."
Sve to djeluje kao manji problem dok je u pitanju jedno vjenčanje u sezoni. Međutim, nedavno mi je na piću prijatelj rekao da ga čeka još sedam vjenčanja ove godine. Zanimao me njegov pogled na ovu temu.
On tvrdi da se pozivu uvijek veseli i da voli ići u svatove te se, kao i svi Slavonci, voli zabavljati. "Uvijek plešem i ostanem do kraja", dodao je s osmijehom. On kaže da se puno njegovih prijatelja sada ženi, a ove godine je i po drugi put kum, stoga zna kako se kreću cijene u salama.
"Trenutno je 40-ak eura po stolici, a za nagodinu su već podigli cijene. To svakako treba uzeti u obzir kada razmišljaš koji iznos ćeš dati. Za dvije osobe je u redu 150-200 eura prijateljima i kolegama, a bližima i više", smatra on.
Prijateljica mi je također rekla da ove godine ide na minimalno pet svadbi. "Mi smo uvijek sretni, tko god da nas pozove. I ako nismo bliski, budemo počašćeni i ne odbijamo pozive", rekla je. "Tko u Slavoniji ne voli ići u svatove?" zapitala se.
Gdje je tu računica?
Čini se da se oko jednoga svi mogu složiti, treba otplatiti stolicu. Za ostalo, neki smatraju da je potrebno dodati malo preko, a drugi još toliko koliko si dao za stolicu. Doduše, nekako mi ne štima računica. U Zagrebu, Istri i Dalmaciji cijena stolice daleko je veća od one u Slavoniji, a iznosi u kuvertama gotovo su jednaki.
Doduše, Slavonija je uvijek bila priča za sebe po tom pitanju. Najsiromašnija regija s najraskošnijim svatovima. Fenomen. No, kažu da je onima koji imaju manje uvijek lakše i dati drugome.
U Zagrebu i okolici su cijene osjetno porasle unazad par godina pa ćete tako najjeftiniju stolicu, no vrlo rijetko, platiti kojih 50 eura, dok su te cijene uglavnom oko 100 prema informacijama koje sam pronašla na internetu. Naravno, postoje i luksuznije opcije, koje su i puno skuplje.
Prošlo ljeto prijateljica u Puli pričala mi je da ona i dečko idu u svatove gdje je stolica oko 120 eura pa ih je sramota dati bilo što ispod 300 eura. Otvoreno je rekla da joj je to zaista prevelika svota, ali osjećala je dužnost ispuniti uvjete i nije se bunila.
Jedan gospodin objasnio je detaljno računicu na Redditu nakon svatova u kojima je bio kum, a kalkulacije su radili on i mladoženja. U pitanju je bila raskošnija svadba od prosječne, ali ne luksuzna, tvrdi. "Prosječno su ljudi donijeli 225 eura po stolici. Bilo je ljudi koji su donijeli 100, bilo ih je po petero koji su donijeli 200 za cijelu obitelj, a bilo je i nekih koji su donijeli 300-500 eura po stolici", podijelio je.
Na kraju je zaključio da je 100 eura po stolici apsolutni minimum koji bi ljudi trebali nositi, a 150 eura neki standard. "Sve što je 200 eura i naviše je ako ste bliski prijatelji ili se želite pokazati - što mladencima sigurno neće smetati hahaha", završio je priču o zagrebačkim svatovima.
Tko je onda u pravu na kraju cijele ove priče?
Nitko nije u krivu
U biti, darivanje bi trebalo biti individualno. U skladu s time koliko zarađuješ i koliko osjećaš da je dovoljno dati ovisno o tome koliko si blizak mladencima. Realno, velika većina neće dati ispod cijene stolica.
Meni se zapravo čini da gorčina oko svatova i dara dolazi zbog onih svatova u koje, realno, niste niti trebali biti pozvani. Bilo bi super kad bi mladenci prestali pozivati hrpu gostiju samo da otplate luksuzne stavke koje su željeli na svom vjenčanju ili da udovolje roditeljima pozivajući cijeli komšiluk i širu i dalju rodbinu kojima su oni bili prije 20 godina u svatovima jer, eto, red je da se poziv uzvrati, a pare vrate.
I najvažnije, mladenci bi zaista trebali prestati planirati očekivanja od iznosa zarade i dati prednost nekim drugim vrijednostima. Vašim bližnjima svakako neće biti mrsko darivati u skladu sa svojim mogućnostima, ili čak i više.
U konačnici, ako ne planirate kao predjelo servirati obraze perzijske lisice posute vilinskim prahom i dovesti Beyonce da vam zapjeva na prvom plesu, prilično sam sigurna da će vam gosti uvijek otplatiti dobar dio svatova, ako ne i cijele. Hoćete li od dara kupiti novog Passata ili polovnu Corsu, briga je za vas, ne za goste.